Rođena sam u Zagrebu, gdje sam završila matematičku gimnaziju u prvoj generaciji i Farmaceutsko-Biokemijski Fakultet. U svom sam životu uspjela povezati moje najveće ljubavi i ono što me najviše veseli, posao-zanimanje kojim se bavim i ljubav prema prirodi. Više od 30 godina bavim se proučavanjem ljudskog tijela, njegovog stanja, bolesti i zdravlja te utjecaja prirodnih i kemijskih supstancija na čovjeka. Rezultat tog interesa je bavljenje fitoterapijom (liječenje ljekovitim biljem) u početku, a normalni slijed bila je aromaterapija(liječenje biljnim esencijama) i nakon toga homeopatija (liječenje prirodnim supstancijama, na holističkim principima). Petnaest sam godina radila pionirski posao u prvoj Biljnoj ljekarni na području Hrvatske. Liječenje biljem vratila sam ljekarnicima, koji su jedini visoko obrazovani stručnjaci iz tog područja. Do tog su vremena liječenje biljem u našoj zemlji provodili travari, a prodaja se odvijala isključivo na tržnicama. Danas si život teško možemo zamisliti bez dodataka prehrani, ali prije 30 godina uvela sam u ljekarne vitamine i minerale, dodatke prehrani za športaše i zdravu hranu.
Cijeli svoj radni vijek provodim u edukaciji mlađih kolega, posebice iz područja fitoterapije. Redovni sam predavač na tečajevima za obveznu edukaciju farmaceuta, aktivni sam sudionik svih stručnih savjetovanja i kongresa u Hrvatskoj. 1997 napisala sam knjigu VITAMINI I MINERALI sa koautorom prof. dr. sc. Marica Medić-Šarić namjenjena farmaceutima, a 2000 VITAMINI I MINERALI, istine i predrasude ,namjenjenu liječnicima, kao koautor sa prof.dr.sc. Vlasta Bradamante i prof.dr.sc. Marica Medić-Šarić. 2002 knjiga je prevedena i štampana u Sloveniji.
Homeopatijom se bavim od 1997, prvo samo kroz knjige i seminare tzv. Francuske škola homeopatije, da bih 2004 upisala studij, klasične Homeopatije- The London International College of Homeopathy, međunarodno priznat, koji sam završila u sijećnju 2007.
Cijeli svoj radni vijek nastojim utjecati na razvoj farmaceutske struke potičući stručni rad i kontinuiranu edukaciju, poštovanje etičkih načela, vodeći računa o časti, dostojanstvu i prije svega odgovornosti ljekarničkog poziva.
Dobitnik sam Diplome HFD u znak priznanja za aktivnost u struci i nagrade “Mr. Ph. Antun Karlovac” kao znak priznanja za posebni doprinos ljekarničkoj praksi.
Predsjednik sam Povjerenstva za stručno usavršavanje pri Hrvatskoj ljekarničkoj komori, Predsjednik sam sekcije za Kozmetologiju, jednoj od sekcija preko koje se odvija stručni i znanstveni rad u Hrvatskom farmaceutskom društvu. Član sam ispitne komisije za obnavljanje i dobivanje Odobrenja za samostalni rad Hrvatske ljekarničke komore. Član sam izvršnog odbora sekcije za javnu ljekarničku djelatnost. Član sam uredničkog odbora Farmaceutskog glasnika, mjesečnika koji izdaje Hrvatsko farmaceutsko društvo.
Rođena sam u Zagrebu u obitelji ljekarnika, pa sam od rođenja vezana uz ljekarništvo. Nakon desetak godina provedenih u ljekarništvu odlučila sam prenjeti svoja iskustva i saznanja na druge, i tako je nastao Centar ARS PHARMAE. U današnja vremena, neupitnog i brzog napretka farmaceutske industrije pa time i same naše profesije , nužno je napraviti zaokret u pružanju nove, kvalitetnije, sveobuhvatnije brige za pacijenta. Više nisu dovoljna znanja stečena na fakultetu, već se cijeli radni vijek moramo educirati, ali istovremeno i težiti vlastitom razvoju koji će nam uvelike pomoći pri svakodnevnom radu. Sve više i više pacijenata traži pomoć direktno od ljekarnika vjerujući u njegovo znanje. Jedino širokom edukacijom ljekarničkih vještina, ali i znanjima iz drugih područja možemo doći do cilja, postizanje vrhunske izvrsnosti u pružanju ljekarničke skrbi.
| 2007 | DIPLOMIRALA STUDIJ HOMEOPATIJE |
| 2004 | UPISALA STUDIJ HOMEOPATIJE NA LICH (LONDON INTERNATIONAL COLLEGE OF HOMEOPATHY) |
| 2003 | POLOŽILA DRŽAVNI ISPIT |
| 2002 | DIPLOMIRALA NA FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU |
| 1998 | UPISALA FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU |
| 1996 | UPISALA PREHRAMBENO-TEHNOLOŠKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU |
| 1996 | MATURIRALA NA ENGLESKOJ JEZIČNOJ GIMNAZIJI U ZAGREBU |
| 1992 | ZAVRŠILA OSNOVNU MUZIČKU ŠKOLU (CENTRALNA FUNKCIONALNA MUZIČKA ŠKOLA) |
| 2010-2012 | ON-LINE TEČAJ IZ HOMEOPATIJE (RAJAN SHANKARAN) |
| 2008 | TEČAJ ZA VODITELJA LJEKARNE-HFD |
| 2008 | TEČAJ IZ DERMATOLOGIJE-HFD |
| 2008 | TEČAJ IZ HOMEOPATIJE- MUNCHEN |
| 2007 | SVJETSKI KONGRES HOMEOPATIJE-HEIDELBERG |
| 2006 | 3.KONGRES FARMACIJE- CAVTAT aktivno sudjelovanje |
| 2006 | TEČAJ IZ FARMAKOVIGILANCIJE ALMP - Zagreb |
| 2003 | TEČAJ ENGLESKOG JEZIKA- LONDON |
| 2002 | TEČAJ ŠPANJOLSKOG JEZIKA- MADRID |
| 1996 | TEČAJ TALIJANSKOG JEZIKA- SIENA |
| 1995 | TEČAJ TALIJANSKOG JEZIKA- RIM |
| 2010 | CENTAR ARS PHARMAE -vlasnik i direktor -voditelj i vlasnik edukacijskog centra Ars Pharmae |
| 2003 | LJEKARNA INES BUHAČ -planiranje poslova -organizacija poslovanja -nabava -ugovaranja s dobavljačima -organizacija prodaje -marketing -kontrola zaliha -praćenje konkurencije -edukacija osoblja -organizacija farmaceutske skrbi -magistralna receptura -analitika u ljekarni -komunikacija s liječničkim ordinacijama (opće medicine, pedijatrima, ginekolozima) |
| 2002-2003 | STAŽ U LJEKARNI INES BUHAČ |
| Strani jezici |
-engleski aktivno -talijanski aktivno -španjolski pasivno -njemački pasivno |
| Rad na računalu |
-Word -Excel -Power point |
| Vozačka dozvola | Položila sam vozački ispit 1999 |
| Hobi | Učenje stranih jezika |
| Interesi | Putovanja |
| Sport | Nordijsko hodanje |
Rođena je u Zagrebu gdje je maturirala na matematičkoj gimnaziji i diplomirala na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu . Tijekom cijelog radnog vijeka radi u ljekarnama u Zagrebu, sada na mjestu rukovoditelja ljekarne u sklopu Gradske ljekarne Zagreb. Ima veliko iskustvo kao mentor farmaceutima i farm. tehničarima na pripravničkom stažu, kontinuirano se usavršava se na različitim tečajevima stručne edukacije te seminarima iz prodajnih , komunikacijskih i menadžerskih vještina.
Dugi niz godina aktivna je u stručnoj udruzi Hrvatsko farmaceutsko društvo , gdje je od 1997. predsjednica Sekcije za javno ljekarništvo , a od 2004. i dopredsjednica HFD-a, član Upravnog odbora i uredničkog odbora časopisa Farmaceutski glasnik. Svoje stručne aktivnosti usmjerila je prema suvremenim potrebama ljekarničke struke, - provođenju ljekarničke skrbi, regulativi u ljekarništvu, komunikacijskim i prodajnim vještinama te savjetovanju pacijenata pri samoliječenju.
Sudjeluje u organizaciji stručnih skupova , na tečajevima stručnog usavršavanja kao predavač , voditelj radionica i ljekarničkih kampanji. Aktivno sudjeluje kao predavač i na savjetovanjima farmaceuta te na Kongresima farmacije. Objavljuje tekstove u stručnim časopisima i javnim glasilima, autor je brošure '' Živjeti s lijekovima'' u okviru javnozdravstvene kampanje, daje stručne savjete na internet-portalu Adiva-pitajte ljekarnika.
Aktivna je i u Hrvatskoj ljekarničkoj komori gdje sudjeluje u izradi farmaceutske regulative i članica je ispitne komisije za dobivanje odobrenja za samostalan rad ljekarnika. Dobitnica je priznanja '' Mr.ph. Antun Karlovac'' ( 2005. ) koju HFD dodjeljuje farmaceutima koji su svojim radom znatno unaprijedili farmaceutski rad.
Završila je Prehrambeno biotehnološki fakultet u Zagrebu 2005, smjer Nutricionizam. Od 2007-2010 radila je kao product manager u Oktal Pharmi za DHU, jednog od najvećih i najpoznatijih proizvođača homeopatskih proizvoda u Europi. Od 2010 voditeljica je i vlasnica AGILA CENTRA ZA NUTRICIONIZAM I AROMATERAPIJU
Agila je centar za nutricionizam i aromaterapiju, a pruža usluge usmenih savjetovanja i izrade pismenih uputa o prehrani te o njezi tijela i uma prirodnim putem.Osim savjetovanja, u Agili nudimo i usluge profesionalne masaže (medicinska i aromaterapeutska).Agila objedinjuje dva znanstvena pristupa: nutricionizam (djelovanje "iznutra") i aromaterapiju ( djelovanje "izvana") i pomaže Vam dovesti Vaše tijelo i um u ravnotežu, u cilju postizanja prirodnog stanja organizma – stanja psihičkog i fizičkog zdravlja, kreativnosti i sreće.
Rođena sam u Zagrebu gdje sam završila osnovnoškolsko, srednjoškolsko obrazovanje i potom Medicinski fakultet. Liječničku sam karijeru počela odmah nakon završenog fakulteta 1990. radeći tri godine kao liječnik opće prakse, potom nekoliko godina kao stručni suradnik u farmaceutskoj tvrtki za područje antibiotika i kemoterapeutika što me približilo i odabiru specijalizacije iz medicinske mikrobiologije s parazitologijom. Četverogodišnji specijalistički staž i poslijediplomsku nastavu završila sam 2000. i nastavila raditi kao specijalistica na području mikrobiologije bakterijskih respiratornih infekcija. Već se 15-ak godina intenzivno i sa žarom propitkujem o osobnom putu i razvoju i paralelno se educiram iz raznih područja psihoterapije (autogeni trening, integrativna psihoterapija) iskustveno se upoznavajući sa sadržajem osobnog razvoja.
Završila sam četverogodišnjeg studij iz integrativne psihoterapije pri Centru za integrativni razvoj u Zagrebu, gdje sam upoznala tehnike psihološkog pristupa (object relation, core energetics, obiteljske konstelacije, rad sa šokom i traumom..) u cilju razumijevanja i uklanjanja ljudske patnje.
Znanje usavršavam kroz poslijediplomski studij. Završetkom studija integrativne psihoterapije posvećujem svoj rad području osobnog razvoja te radim kao samostalni psihoterapeut primjenjujući stečena znanja i svoja osobna iskustva, u radu sa ljudima. Integrativnoj se psihoterapiji, koja objedinjuje u svom pristupu tijelo, um i dušu, posvećujem jer ju smatram okosnicom u traženju životne stabilnosti i životnog smisla onda kada nas životne nedaće (npr. bolesti ili samo trenutna životna kriza) od njih na neko vrijeme odvoje.
Svoj rad sa ljudima temeljim na slijedećim navedenim postavkama u koje sam se osobno uvjerila kroz svoje životno iskustvo.
Bavljenje medicinom protekla dva desetljeća izoštrilo je u meni uvid da jedino simultano liječenje i tijela i psihe pridonosi ozdravljenju pacijenta. Liječenje simptoma bolesti ne dovodi do izlječenja bolesti, te bolest jednog organa ili organskog sustava podrazumijeva patnju za cjelokupno ljudsko biće. Danas sam pouzdano uvjerena da su fizičko, emocionalno, mentalno i duhovno tijelo neraskidivo povezani te da zajedno i u isto vrijeme prolaze svoje dobre i loše trenutke svakog od nas.
Smatram da je psihička stabilnost jedan od glavnih imunostimulatora. Pobornik sam razmišljanja da su naša srca organi dvostrukih funkcija: mehaničke - mehanička pumpa - središnjica cirkulacije kao nositeljice zdravlja cjelokupnog organizma i osjećajne - organ ljubavi – središnjica osjećaja čežnje, voljenja, bliskosti i pripadanja. Ova potonja funkcija ključ je u osnaživanju i/ili vraćanju osjećaja osobne moći.
Zdravi pojedinac temeljna je jedinica zdravog društva i svako osobno nastojanje u cilju povećanja osobnog fizičko-psihičkog zdravlja pridonosi i zdravlju društva u cjelini.
Živim svoj život u uvjerenju da samo povratak osobne moći svakog pojedinca pridonosi smislenosti života kojeg svaki od nas živi te je isključivi i jedini način osobnog a potom i kolektivnog ozdravljenja. Svatko od nas dužan je to činiti za život kojeg smo dobili.
Homeopatija je djelotvoran sustav liječenja koji stimulira vlastitu, prirodnu sklonost organizma samoizlječenju i to sa supstancijama isključivo prirodnog porijekla u velikom razrijeđenju. Uporaba homeopatije je raširena po cijelom svijetu. Prema podacima WHO homeopatija je broju korisnika na drugom mjestu u svijetu, a alopatska medicina je na četvrtom mjestu. Zemlje koje u svoj zdravstveni sustav imaju ugrađenu homeopatiju i dugu tradiciju su: Njemačka, Francuska, UK, Kanada, Indija, Italija, Ukrajina, Rusija, Švicarska. U Francuskoj u ljekrnama je odnos lijekova koji se izdaju podjednak sa onima alopatske medicine.
Homeopatija je holistički oblik liječenja. Liječi se oboljeli organizam, a ne simptomi. Bazično načelo od kojeg se polazi je da fizičko tijelo ne može biti odvojeni entitet od emocionalnog i mentalnog dijela, pa su tako simptomi samo pokazatelji što se promijenilo na fizičkoj razini. Organizam se sagledava u njegovoj cjelosti.
I klasična, alopatska medicina jednako kao i homeopatska svoje osnove imaju u klasičnoj grčkoj medicini. U V st. PK. Grčki liječnik Hipokrat postavlja tezu da je bolest rezultat prirodnih procesa u ljudskom tijelu, a ne rezultat neke božanske sile i da je nužno potaknuti vlastite snage ozdravljenja. Do tog doba primjenjivao se zakon SUPROTNOSTI, koristila su se sredstva suprotnog djelovanja od simptoma. Hipokrat primjenjuje zakon SLIČNOSTI. I u Vedama 3 stoljeća prije Krista nalazimo isti princip. Grčki liječnik Galen(129-201) liječio je po načelu contraria contraris curentur, koje i danas koristi klasična, alopatska medicina.
Nakon Hipokrata ovaj način liječenja pada u zaborav sve do 16 stoljeća i pojave Theophrastus Bombastus Paracelsusa, švicarskog liječnika koji je oživio ponovo ovu doktrinu. Na prijelazu iz 18 u 19 stoljeće pojavljuje se Samuel Hahnemann, koji je završio medicinu i kemiju u Leipzigu i Beču. Napisao je ljekarnički leksikon u 4 dijela, što je bila u to vrijeme enciklopedija svog ljekarničkog znanja i vještina. Radeći kao praktičar osuđivao je metode koje su se tada koristile (puštanje krvi, izazivanje dijareje..) pa osmišljava jedan novi pristup bolesti, mijenja bazične stavove o bolesti i liječenju toga vremena. Pronalazi način na koji će se proizvoditi lijekovi bez štetnog učinka na organizam.
Homeopatija je medicinska i farmaceutska realnost, od koje ne možemo pobjeći, usprkos trudu mnogih. U svijetu se više od 300 milijuna ljudi liječi homeopatskim lijekovima i radi oko 100 tisuća homeopata. U Europi se homeopatska medicina integrirala u medicinski i farmaceutski svijet na različite načine. U Europi postoji velika raznolikost s obzirom na zakonski regulirane djelatnosti komplementarne i alternativne medicine, ali je promet homeopatskim lijekovima u potpunosti reguliran.
Proizvodnja homeopatskih lijekova provodi se po jednakim pravilima DPP kao i drugih lijekova. Kemijska, farmaceutska i biološka dokumentacija nimalo nezaostaju za onom ostalih lijekova. Neškodljivost i opravdanost uporabe, baziraju se na homeopatskoj Materii Medici i kliničkim ispitivanjima.
Homeopatski se lijekovi koriste za akutna i kronična stanja. Podaci pokazuju da polovica stanovništva Francuske i Njemačke redovito koristi homeopatske lijekove. U nekim zemljama postoje i homeopatske bolnice, a najpoznatije su: Glasgow Homeopathic Hospital, the Royal London Homeopathic Hospital, te Hospital Saint-Jacques u Parisu. U mnogim zemljama se kombinira homeopatska i alopatska medicina, pa u državnim bolnicama postoje konzultanti za homeopatiju. Najveći takav centar nalazi se u Moskvi sa 120 homeopata, a radi već stotinjak godina.
Posljednjih se godina razvijaju specijalizacije po pojedinim granama, poput onih u alopatskoj medicini.
Zadnjih se godina homeopatski lijekovi sustavno ispituju. Provode se kliničke studije in vivo i in vitro, pojašanjavaju se mehanizmi djelovanja. Osnovni je problem što zdravstvo vode alopatski liječnici i oni zahtjevaju primjenu istih mehanizama za vrednovanje homeopatskih lijekova kao i alopatskih , a to je u suprotnosti sa osnovama propisivanja homeopatskih lijekova. Alopatska medicina zahtijeva lijek točno određenog sastava i očekivanog učinka kod svakog pacijenta. U homeopatiji ne postoji lijek za bolest, postoji samo lijek za određenu osobu. Ne postoji bolest kao izolirani fenomen, postoje samo bolesni ljudi. Bolest nije oboljenje pojedinog organa, već poremećaj cijelog organizma, koji se manifestira na tom organu. Pristup istoj bolesti kod različitih pacijenata je potpuno drugačiji, pa ni lijek ne može biti isti.
Homeopatski lijekovi ne sadrže materijalne supstancije, ali postoje klinički i biološki dokazi njihove djelotvornosti.
Homeopatski se lijekovi proizvode na specifičan način, prema propisima monografija koje se nalaze u homeopatskim farmakopejama. Europska farmakopeja sadrži također i monografije homeopatskih lijekova. Sirovine za izradu lijekova uzimaju se isključivo iz prirode: biljke, životinje, minerali, nozodi. Nozodi su supstancije koje se dobivaju iz produkata koji su posljedica neke bolesti ili ekskreta živih organizama. Sama izrada se provodi u tri koraka:
1. izrada osnovne, bazične Tincture Madre prema propisu farmakopejeTakvi lijekovi ne sadrže materijalne supstancije, oni zato ne mogu izazvati nikakve materijalne promjene u tijelu, ni fizičke, ni fiziološke, ni kemijske, ali izazivaju dinamičke (energetske), jer se radi o dinamičkom lijeku.
Dokazivanje homeopatskih lijekova temelji se na njihovoj djelotvornosti. Homeopatski lijekovi izazivaju stanje identično onom kod pacijenta. Da bismo ustanovili kakvo stanje izaziva pojedini lijek mi ga dajemo zdravim osobama, pratimo djelovanje i sve promjene u pacijenta bilježimo u detalje. Tako nastaje homeopatska Materia Medica, koja obuhvaća više tisuća lijekova.
To je razlog zašto mnoge zemlje ugrađuju homeopatiju u svoj zdravstveni sustav. Naravno da homeopatija ima svoja ograničenja i da je jedino ispravno riješenje i ono što je najbolje za pacijenta, a to je suradnja alopatske medicine i homeopatije, koja je na našim prostorima, u ovom trenutku teško zamisliva.
Homeopatija se može podijeliti na klasičnu i kombiniranu. U klasičnoj se homeopatiji propisuje samo jedan lijek (konstitucijski), a u kombiniranoj više lijekova u jednom pripravku, što je jednostavno za primjenu kod samopropisivanja ili u slučajevima kad lijek primjenjuje laik. Postoji i tzv. antropozofska medicina kod koje se koristi istovremeno više lijekova, ali je za to propisivanje potrebno stručno znanje.
Homeopatska farmacija se razlikuje od one klasičnih lijekova, ona je intrigantna, zahtjeva znanje i vještinu i izuzetnu odgovornost pri izradi. To je razlog zašto se, u zemljama gdje se homeopatija primjenjuje, zahtjeva posebna edukacija farmaceuta.
Na našim prostorima postoji tradicija homeopatskog liječenja. Među Hahnemannovim učenicima bilo je i Hrvata, a postoji dokumentacija o nekoliko svjetski poznatih imena iz tog područja. To su: Joseph Attomyr (1807-1856), Josip pl. Zlatarović (1807-1874), Filip Marušić na prijelazu iz 19 u 20 st, te Stanislav Župić (liječnik iz psihijatarske bolnice u Vrapču) i njegova supruga Klara Župić-Dajčeva (imala je privatnu ordinaciju do 1943).
Fitoterapija-liječenje biljem je terapijski postupak uporabe ljekovitih biljaka (cijelih biljaka, biljnih organa, biljnih iscpina-dakle i eteričnih ulja) sa ciljem očuvanja ili postizanja zdravlja organizma. Fitoterapija je u svojim počecima bila empirijska, sve dok se nisu počele istraživati znanstvenim metodama sastoci ljekovitih biljaka.
Liječenje biljem sigurno je bilo prvi, a dugi niz stoljeća i jedini oblik liječenja. Danas je fitoterapija dio znanstvene medicine, većina biljaka je dokazane djelotvornosti i svjedoci smo da u razvijenim zemljama postoji jedan stalan porast interesa za ljekovito bilje. Četiri petine čovječanstva, koristi (prema podacima SZO) tradicionalnu medicinu kao gotovo isključivi način liječenja, a fitoterapija (liječenje biljem) je u osnovi tog liječenja. Ne možemo negirati činjenicu da je veliki dio lijekova koji je danas u uporabi posredno ili izravno biljnog porijekla.
Biljka je smjesa različitih kemijskih supstancija, čiji sastav ovisi o velikom broju faktora (tlo, klima, vrijeme branja, tehnološka obrada), što se danas riješava biološkom standardizacijom, a aktivne se tvari izražavaju u internacionalnim jedinicama. Poseban problem su neprikladna mjesta sa kojih se biljke beru (moguća onečišćenja-ispušni plinovi, insekticidi, izmet) pa je nužna analitička kontrola.
Istraživanja na tom polju pojasnila su mnoge predrasude vezane uz liječenje biljem. Liječenje biljem se smatra sigurnim i neštetnim za organizam čovjeka, što nije točno. Ljekovito se bilje mora dobro poznavati, jer može biti i toksično, a može i izazvati mnogobrojna nusdjelovanja, kao što može i stupiti u interakcije sa drugim lijekovima, hranom, ali može utjecati i na bolesti. Liječenje biljem mnogi smatraju nepouzdanim i nesigurnim, što je veliki broj istraživanja opovrgnuo. Za većinu ljekovitih biljaka postoje dokazi o djelotvornosti.
Farmakognozija je prirodoslovna znanost koja se bavi proučavanjem ljekovitih sirovina bijlnog, životinjskog i mineralnog porijekla (prirodni izvori). Farmakognozija je jedna od najstarijih farmaceutskih disciplina, koja koristi znanja iz botanike i kemije. Dijeli se na znanstvenu, koja se bavi isključivo istraživanjem i na primjenjenu-fitoterapiju koja u praksi koristi znanstvena saznanja. Mi u Hrvatskoj, možemo biti ponosni jer je 1896. godine utemeljen Zavod za farmakognoziju kao posebni i samostalni sveučilišni znanstveni institut, prvi takve vrste u svijetu. Mnogi drugi zavodi koji su potom osnovani u velikim znanstvenim središtima Europe utemeljeni su po uzoru na zagrebački.
Liječenje biljem sigurno je bilo prvi, a dugi niz stoljeća i jedini oblik liječenja. Prve pisane podatke nalazimo u grobnim iskopinama i na zidovima hramova drevnih civilizacija. Danas je fitoterapija dio znanstvene medicine i nikako nije «alternativna medicina». Tisućljetna iskustva znanstveno se potvrđuju. Većina je biljaka dokazane djelotvornosti i svjedoci smo da u razvijenim zemljama postoji stalan porast interesa za ljekovito bilje. Četiri petine čovječanstva koristi (prema podacima SZO) tradicionalnu medicinu kao gotovo isključivi način liječenja, a sama fitoterapija (liječenje biljem) je temelj tog liječenja. Ne možemo negirati činjenicu da je veliki dio lijekova koji su u uporabi posredno ili izravno biljnog porijekla. Mnogi se lijekovi bez kojih ne možemo zamisliti svakodnevnicu dobivaju po uzoru na supstancije iz biljaka (aspirin-Salix alba).
Biljka je živi organizam i branjem joj mijenjamo sastav. Postupkom sušenja ili ekstrakcijom otapalima opet utječemo na kemiju biljke. Priroda stvara ukupnost kemije svake biljke i ona nije slučajna. Danas je jasno da upravo ta ukupnost, taj prisutni sinergizam u djelovanju daje rezultat i to je razlog zašto prevladava uporaba biljke u njenoj cjelovitosti. Poseban problem je zagađenost okoliša, odnosno branje ljekovitog bilja na neprikladnim mjestima što dovodi do mogućih onečišćenja (ispušni plinovi, insekticidi, izmet..) pa je uz analitičku kontrolu nužna i mikrobiološka kontrola.
Istraživanja na tom polju pojasnila su mnoge predrasude vezane uz liječenje biljem. Ljekovite biljke mogu biti i toksične, mogu izazvati nusdjelovanja, a mogu i stupiti u interakcije sa drugim lijekovima, sa hranom, te tako posredno utjecati i na bolesna stanja organizma. To je razlog da se zahtjeva izrada pripravaka od sirovina biljnog porijekla po pravilima Dobre proizvođačke prakse, što se danas i čini. Ljekovite se biljke označavaju latinskim nazivima, što olakšava rad sa njima. U svim zemljama postoje i pučki nazivi sa kojima treba biti vrlo oprezan. Pojedini krajevi koriste različito nazivlje za istu biljku ili isto nazivlje za različite biljke. Prva riječ u nazivu označava rod, a druga dio biljke.( Althae folium- list bijelog sljeza). Aktivne, djelotvorne supstancije se nalaze često samo u jednom dijelu biljke, pa se onda i koristi samo taj dio i tako se i označava. Slijedeći se biljni dijelovi koriste: FLOS-cvijet; FOLIUM-list, HERBA-zelen. RADIX-korijen, RHISOMA-podanak, TUBER-gomolj, BULBUS-lukovica, FRUCTUS-plod, SEMEN-sjeme, CORTEX-kora, LIGNUM-drvo, BACCA-boba, GALLA-šiška, GEMMA-pup, SUMMITAS-cvatući vršak. Ljekovite biljke se najčešće koriste u suhom stanju, sasječene (koncizirane). Stupanj usitnjenosti se određuje pomoću sita, koji imaju točno određene dimenzije, propisane farmakopejskim propisima. Izvori za sakupljanje ljekovitog bilja su prirodna staništa i uzgoj. Danas se sve više koristi organski, ekološki uzgoj. Postoje kemijske razlike kod uzgoja, a onda o tome ovisi i djelotvornost. Jednako kako u aromaterapiji naglašavamo važnost poznavanja kemotipova eteričnih ulja i kod uporabe ljekovite biljke važno je poznavanje njenog kemizma, koji je ovisan o izvoru. Temelj čine podaci iz znanstvenih standarda za biljne medicinske produkte koje koristi EU. Oni su donešeni od Herbal Medicinal Products Working Party koja je odgovorna The Committee for Herbal Medicinal Products, a koja je dio The European Medicines Evaluation Agensy (EMEA), ESCOP (European Scientific Cooperative On Phytoteraphy) djeluje od 1989 i u nju su bili uključeni delegati iz 15 zemalja EU uz suradnju najpoznatijih znanstvenika na tom području. Od 2004 povećan je udio sudionika na 25 zemalja. Posljednjih se godina napravila revizija svih monografija i objavljene monografije su se uskladile s novim istraživanjima. Na području Europske zajednice osnovane su udruge koje skrbe o kvaliteti biljnih medicinskih proizvoda i njihovih aktivnih sastavnica utemeljenim na znanstvenim dokazima. Temeljne udruge EMEA i ESCOP periodično objavljuju monografije pojedinih ljekovitih biljaka koje se redovito usklađuju s najnovijim istraživanjima.
Posebno je potreban oprez kod primjene ljekovitog bilja u trudnoći i za vrijeme dojenja jer nisu obavljena nužna ispitivanja, pa većina lijekova biljnog porijekla nosi oznaku NR (not rated).
Mehanizam djelovanja nekih biljnih lijekova nije dovoljno poznat, a kod nekih biljaka nije dovoljno ispitana toksičnost, kao ni moguća nusdjelovanja, a razlog su izuzetno velika financijska sredstva, potrebna za pretklinička i klinička istraživanja. To je jedno vrlo dinamično područje, gdje se saznanja neprekidno proširuju pa je za očekivati da će se u budućnosti revidirati pojedina saznanja, a i proširivati postojeća.
Korijeni aromaterapije, kao dijela fitoterapije stari su koliko i čovječanstvo. Znanstveni pristup je međutim novijeg datuma, a bez njega nema mogućnosti razvoja aromaterapije. Eterična ulja su proizvod živog organizma, ona su smjese kemijskih supstancija (kao i sama biljka) i da bi se mogla uspješno koristiti potrebno ih je dobro poznavati. Mnogo je neznanja prisutno u aromaterapiji, mnogo je zabluda. Često se pogrešno pripisuju eteričnom ulju djelotvornosti same ljekovite biljke, a supstancije koje su za tu djelotvornost odgovorne uopće ne prelaze u eterično ulje. Djelotvornost čaja (vodene iscrpine-infuza ili dekokta), tincture ili ekstrakta i eteričnog ulja ne mogu biti iste jer im je različit kemizam. Budućnost aromaterapije ovisi o istraživanju kemizma eteričnih ulja i njihovom poznavanju. To je preduvjet za njihovu ispravanu uporabu.
Ima li išta prirodnije nego potražiti pomoć u prirodi kad nam je narušena ravnoteža-kada smo bolesni. Nikad ne smijemo zaboraviti da smo nedjeljivi dio prirode.
Vitamini su organski spojevi raznovrsne strukture i kemijskih osobina, koji se nalaze u hrani u malim količinama, a neophodni su za normalno funkcioniranje organizma.
Ime vitamin (vita= život+ amin) potječe iz 1911. godine kada je znanstvenik Funk istraživao važnost antiberiberi faktora. Smatrao je da se radi o aminu, zbog sadržaja amino skupine. Kasnije je ustanovljeno da svi vitamini ne sadrže dušik, ali se naziv zadržao u svakodnevnoj uporabi do danas.
Nazivlje se temelji na preporukama međunarodnih udruga IUPAC-IUB (International Union for Pure and Applied Chemistry- International Union for Biochemistry). U početku dok im nije bila poznata struktura vitamini su se označavali velikim početnim slovima( A, B,C,D, E, K) Kasnije dobiveni analozi po biološkim svojstvima, dobivali su isto veliko slovo i brojčani indeks (B1, B2, B6, B12). Međutim još i danas se susreće veliki broj sinonima za isti vitamin (B1= aneurin, tiamin, antiberiberin, orizamin, polineuramin).
Aktivnost vitamina izražava se u miligramima (mg), mikrogramima (µg) ili u internacionalnim jedinicama (i.j.). U mnogim zemljama znanstvene udruge periodično procjenjuju potrebe stanovništva za pojedinim vitaminom ili mineralom. Od 1941 propisuju se u SAD preporučene dnevne količine (Recommended Dietary Allowances= RDA) vitamina i minerala, s obzirom na spol, godine, i stanje (trudnoća, dojenje) konzumenata. Od tada su se u skladu s novim saznanjima vrijednosti periodično mijenjale. Mi u Hrvatskoj koristimo te vrijednosti kao referentne. Dodaci prehrani mogu sadržavati vitamine i minerale do tri puta večih koncentracija od RDA-vrijednosti, osim vitamina A i D gdje je dozvoljeno maksimalno 1 RDA. Veće doze se moraju registrirati kao lijekovi.
Vitamini se javljaju kao nezamjenjivi biološki katalizatori različitih kemijskih reakcija, koji reguliraju vitalne procese neophodne za normalan metabolizam stanica, tkiva i organa. Uključeni su u metabolizam ugljikohidrata, masti, proteina i nukleinskih kiselina. Potrebni su za stvaranje kolagena, koštane mase, za koagulaciju krvi, za vid...
Vitamini nemaju kalorijsku vrijednost, oni ne daju energiju, ali kao koenzimi mnogih važnih enzima, prirodni su katalizatori, koji omogučavaju oslobađanje energije, stimuliraju metaboličke procese i pojačavaju biološke funkcije. Nedostatak vitamina, uzrokovan nedovoljnim unosom hranom, nedovoljnom apsorpcijom ili posljedicom posebnih stanja u kojima su povečane potrebe, može dovesti do teških poremećaja metabolizma i oštećenja mnogih organa.
HIPOVITAMINOZA je blaži oblik poremećaja uzrokovan nedostatkom. Manifestira se slabije izraženim kliničkim simptomima(umor, razdražljivost, sklonost infekcijama, gubitak apetita..)
AVITAMINOZA je teži oblik nedostatka vitamina, koji dovodi do bolesti (skorbut, beriberi, pelarga, rahitis). Mnoge su avitaminoze još uvijek raširene, posebice u nerazvijenim zemljama.
HIPERVITAMINOZA je poremečaj, uzrokovan uzimanjem prevelikih količina vitamina. Javlja se kod pretjeranog unosa vitamina topljivih u mastima, zbog kumulativnog efekta.
Antivitamini (antagonisti vitamina) su analozi vitamina koji su slične, ali ipak različite kemijske građe, a imaju suprotnu biološku aktivnost. Oni djeluju inaktivirajuće na vitamin ili koenzim koji u svom sastavu ima odgovarajući vitamin.
Antikoagulans warfarin- antagonist vitaminu K
Tuberkulostatik izoniazid- antagonist vitamina B6
Antimetabolit metotrexat- antagonist folne kiseline
Minerali su anorganski kemijski elementi koji čine glavni dio krute zemljine kore. Ima ih 103, ali za sve njih nije dokazano da su esencijalni za ljudski organizam, premda ih većinu (80) nalazimo u našem tijelu.
Minerali čine 4,5 % naše tjelesne mase, a glavnina se nalazi u kostima. Ne možemo ih stvoriti, niti potrošiti, cijeli ih život moramo unositi, putem hrane, vode i lijekova. Ljudski organizam sadrži konstantne količine minerala i održava stabilne koncentracije u plazmi, često puta unutar vrlo uskih granica, što je neophodno za normalno funkcioniranje organizma. Količina pojedinog minerala u hrani jako varira te ovisi o nizu faktora, osobito u hrani biljnog porijekla (sastojci tla, godišnje doba, klimatski uvjeti). Dovoljan unos još ne znači i dovoljnu količinu u organizmu. Važni su faktori koji se odnose na stanje samog organizma, jer o njima ovisi apsorpcija, distribucija i eliminacija. Ljudski organizam ima veliki broj kontrolnih mehanizama za održavanje homeostaze.
Minerali su neophodni za izgradnju enzima, hormona, hemoglobina, strukturnih bjelančevina, pa i bjelančevina odgovornih za ekspresiju gena, vitamina, a preko njih utječu na gotovo sve sastojke ljudskog organizma. Svaki mineral ima specifičnu funkciju, pa njegov nedostatak utječe i na sve funkcije u kojima sudjeluje. Minerali su međusobno jako povezani, osobito oni iz istih skupina periodičkog sustava, tako da deficit jednog utječe na cijeli niz drugih, a organizam ih može i zamjenjivati po potrebi (na subatomskoj razini događaju se promjene koje u ovom trenutku nismo u stanju pratiti).
Minerali, kao i svi drugi sastojci ljudskog organizma, podliježu mijeni tvari. Svaka promjena u energetskom prometu organizma očituje se i u ravnoteži minerala (brže se i više oslobađaju iz vezanog oblika, brže se i više izlučuju, pa se gube iz organizma i ukoliko se ne nadomjeste dolazi do deficita).
Minerali ulaze u organizam kao anorganske soli ili organski spojevi, ili dolaze u keliranim oblicima koji se lakše apsorbiraju. Mnogi minerali dolaze u vodi u ionskom stanju. Valentnost minerala ukazuje na moguće reakcije kao i na moguću veličinu apsorpcije. Sluznica probavnog trakta negativno je nabijena i privlači pozitivno nabijene ione, ona može propustiti samo jedan ion, pa se problem apsorpcije riješava keliranjem - vezanjem iona na amino kiseline.
Nekada se smatralo da je ishrana dobra dok nema kliničkih simptoma deficita. Danas smo već u stanju pratiti i najmanje promjene u metabolizmu stanice i nije daleko vrijeme kad ćemo moći potvrditi tzv. latentni ili marginalni deficit, koji se naziva još i sivom zonom nutricionizma. Simptomi latentnog deficita su naime isključivo subjektivni, poput gubitka apetita, poremećaja sna, umora, bezvoljnosti, slabosti.
Minerali se dijele u dvije skupine, tzv.oligoelemente i elemente u tragovima. U oligoelemente ubrajamo one koje organizam treba u količini većoj od 100 mg. To su kalcij,magnezij,fluor,natrij, kalij, sumpor i klor, a svi ostali su elementi u tragovima. Lista esencijalnih minerala nije konačna, jer se još uvijek provodi cijeli niz istraživanja na tom području. Za većinu esencijalnih minerala postoje preporučene dnevne količine (RDA) ili dnevni referentni unos (DRI) ili prikladni unos (AI) ili najviši nivo unosa (UL) ovisno o uzrastu i spolu.
Uporaba minerala dobiva sve veći značaj u preventivi i terapiji, ali kao i pri uporabi vitamina, potreban je oprez i svakako ih je najbolje uzimati na preporuku ljekarnika ili liječnika.
Žene današnjice provedu najmanje trećinu svog života u menopauzi, a mnoge i polovicu s obzirom na očekivanu duljinu života. Menopauza nije bolest, to je prirodno stanje organizma, ovisno o velikom broju faktora, od kojih su kulturološki i socioekonomski faktori najbitniji, ako izuzmemo fiziološke. Žene različitog podneblja, različite kulture potpuno drugačije doživljavaju ovo razdoblje. Tegobe koje se javljaju su individualne, mogu biti: blage, srednje, jake i teške. Rezultati ispitivanja koje se provodi u SAD, a koji su objavljeni u srpnju ove godine, ponovo su otvorili pitanje, da li postoje i drugi načini osim hormonske nadomjesne terapije (HNT)? Žene Dalekog Istoka ne znaju za predmenstrualni sindrom (PMS) i tegobe u menopauzi, a i u tim zemljama je izuzetno niska incidencija karcinoma dojke, uterusa i prostate. Uzrok tome je njihov način ishrane, svakodnevno se koristi soja i to kroz cijeli život. Soja sadrži fitoestrogene.
Liječenje biljem, fitoterapija uz današnja saznanja, odnosno potvrde djelotvornosti biljaka koje su tisućama godina bile u uporabi, teško se mogu svrstavati u alternativu, premda kod nas naši liječnici (uz časne izuzetke) to smatraju folklorom bez znanstvenog temelja. Fitoterapeutici se proizvode kao i svi ostali lijekovi po pravilima (dobre proizvođačke prakse (DPP). U mnogim Europskim zemljama takve lijekove propisuju liječnici i propisuju se na teret zdravstvenog osiguranja.
Biljka sadrži velik broj različitih kemijskih supstancija, ovisno o nizu čimbenika. O tlu na kojem raste, o godišnjem dobu kad se bere, o klimi pojedine godine, o vremenu branja. Biljka je živi organizam, koji bitno kemijski mjenjamo branjem, nekada je to poželjno, a nekada to moramo spriječiti. Sušenje je proces u kojem ponovo dolazi do kemijskih promjena, a one nastaju i uporabom različitih otapala da bi se pojedini sastojci mogli ekstrahirati. Sve su to razlozi zašto službena medicina odbija često koristiti bilje kao lijek, jer ne zadovoljava osnovni uvjet za ciljanu terapiju- točno određenu koncentraciju aktivne komponente. Riješenje su standardizirani pripravci koji se danas koriste. Mnogi lijekovi bez kojih ne možemo zamisliti današnjicu sintetizirani su na temelju sastojaka iz biljaka i tisućljetnog iskustva o djelotvornosti. Međutim proizvodnja sintetskih lijekova je jeftinija, a i dobiva se supstancija točno definiranog sastava. To je i bio razlog da su se biljke prvo koristile kao ishodišne sirovine iz kojih su se potom dobivale čiste supstancije. Tako se dobila i prva kontracepcijska pilula iz biljke divlji jam, koja se koristi u narodnoj medicini kao lijek za menopauzalne teškoće.
Današnja saznanja su međutim potpuno drugačija, danas se zna da upravo činjenica da je biljka kemijska smjesa i to ne slučajna, daje ukupnost njenog djelovanja, i to se smatra njenom prednošću.
FITOESTROGENI su spojevi koji se nalaze u biljkama, a djeluju poput estrogena, na što upućuje samo ime fito= biljka i estrogen. Pojavljuju se u više od 300 biljaka, u 16 različitih vrsta, a po kemizmu su vrlo različiti. Do sada ih je otkriveno dvadesetak, a najispitavaniji su izoflavoni i lignani.
KAKO DJELUJU FITOESTROGENI? Djelovanje im može biti estrogensko ili antiestrogensko, ovisno o količini estrogena u organizmu. U menopauzi kad žena ima manje endogenih estrogena, fitoestrogeni se vežu na slobodne receptore djelujući kao estrogeni, a u reproduktivnom razdoblju žene kad je normalni ili povišeni nivo endogenih estrogena, fitoestrogeni se natječu za receptorska mjesta, odnosno djeluju kao anti-estrogeni (smanjuju ukupnu količinu estrogena). Nakon unosa u organizam (kroz hranu ili ljekovite pripravke) apsorbiraju se i podliježu kemijskim promjenama.
Fitoestrogeni kod muškaraca ometaju pretvaranje testosterona u dihidrotestosteron i time usporavaju rast tkiva prostate, odnosno djeluju preventivno na karcinom prostate.
Tegobe u menopauzi nastaju zbog smanjenog izlučivanja hormona i uporaba fitoestrogena dovodi do smanjenja tegoba bez povećanog rizika od karcinoma dojke. Jedan od najznačajnijih faktora u nastanku karcinoma dojke je duljina vremena ekspozicije žljezdanog epitela dojke i okolnog tkiva estrogenima. Razlikuju se endogeni i egzogeni estrogeni. Egzogeni estrogeni ili ksenoestrogeni su tvari koje na staničnoj razini ispoljavaju estrogensko djelovanje
Soja je u uporabi na Dalekom Istoku tisućama godina i kao hrana i kao lijek. Soja u Europu dolazi tek u 18 st., a kod nas u 19 st. i to kao uljarica i kao stočna hrana. Na zapadu se koristi za ljudsku ishranu tek kojih tridesetak godina i to najviše među vegetarijancima i makrobiotičarima.
Soja je biljka koja spada u tzv.nutraceuticals odnosno funkcionalne namirnice. Ona je hrana i ona je istovremeno lijek. Soja sadrži 50% proteina, koji su po svom sastavu najsličniji životinjskim. Sadrži 18% ulja i to 85% nezasićenih masnih kiselina (50% linolne i 8% linolenske kis.) Sadrži značajne količine lecitina i vitamina E. Soja sadrži 20% vlakana (50%hemiceluloze, 30%pektina, 5%celuloze). Sadrži izoflavone: genistein, daidzein. Soja sadrži značajne količine bora, minerala koji podiže nivo 17- β estradiola.
Uzimanjem soje značajno se snizuje nivo kolesterola, smanjuje se nivo low density lipoprotein (LDL), a raste high density lipoprotein (HDL) za 10-20%. Soja usporava progresiju aterosklerotičnih promjena na krvnim žilama i pokazuje kardioprotektivni efekt.
To je biljka američkih Indijanaca, koja se oduvijek koristila za regulaciju menstrualnog ciklusa kod žene. Ime joj dolazi od latinske riječi cimex =stjenica i fugere = bježati, zbog neugodnog mirisa.
Sadrži fitoestrogene: izoflavon formononetin, triterpenski glikozid aktein, salicilate, izoferulnu kiselinu, sterole, alkaloide.
Reducira sekreciju hormona luteinizacije (LH) i uklanja vazomotorne simptome: navalu vrućine, noćno znojenje i smanjuje suhoću maternice.
To je biljka naših livada i pašnjaka. Ime joj dolazi od latinske riječi: tres=tri i folium= list, zbog trodjelnog lista. Dušična biljka, koja preko svojih nodula obogaćuje tlo dušikom. Sadrži fitoestrogene: biokanin, genistein, daidzein, formononetin. Sadrži još kumarine, salicilnu kiselinu, eterično ulje.
Doza je za infuz 6-12 g dnevno, odnosno za ektrakt 20-30 kapi tri puta dnevno.
Prirodno stanište ove biljke je južna Europa i Mediteran, ali se uzgaja kao ukrasna biljka u cijelom svijetu. Sadrži iridoglikozide: agnusid, aucubin, eurostosid, flavone: casticin, isovitexin, orientin, eterično ulje s cineolom i pinenom.
Ova biljka djeluje na nivo progesterona i snizuje nivo prolaktina. Još je Dioskorides u I st. koristio ovu biljku za zaustavljanje izlučivanja mlijeka.
Primjenjuje se u perimenopauzi za zaustavljanje krvarenja ili kod nepravilnih mjesečnica. Dnevna doza je 3 x dnevno 40 mg. Rezultati su vidljivi nakon uporabe kroz nekoliko ciklusa.
Anđelika je visoka, uspravna, višegodišnja biljka koje kod nas ima mnogo na Plitvičkim jezerima. Ima ugodan miris i slatkastokiseli okus.
Sadrži: ligustilid, butilftalid, butilenftalid, kumarine: bergapten, imperatorin, oksipeucedanin, ostol, psoralen, angelol. Kumarini djeluju kao spazmolitici, dilatiraju krvne žile pa smanjuju valove vrućine, naročito povremene. Poboljšavaju cirkulaciju . U narodu se opravdano koristila ova biljka za olakšavanje poroda. Polisaharidi djeluju imunostimulirajuće (na produkciju interferona i leukocita).
Kontraindicirana je kod hipermenoreje, trudnoće u prvom trisemestru, a oprez je potreban kod uzimanja antikoagulansa.
Samonikla raste u Sredozemlju, a uzgaja se u cijelom svijetu. Pisani tragovi o uporabi ove biljke datiraju još iz Egipta.
Sadrži: flavonoide: likvirizin, izolikvirizin, saponine: glicirizin (triterpenski glikozid koji je slađi 50 puta od šećera), kumarine. Ova se biljka zbog svog slatkastog okusa koristi kao korigens i sadrži je veliki broj proizvoda (bomboni, bezreceptni lijekovi, kineska hrana) pa je potreban oprez kod njene primjene. Ona uzrokuje gubitak kalija, pa može doći do hipokalijemije, uspo-rava rad štitne žljezde, mijenja srčani ritam, a može doći i do interakcije s protuupalnim nesteroidnim lijekovima (NSAID).
Hmelj potječe iz istočne Europe, a u kulturi je raspro-stranjen po cijelom svijetu.
Sadrži gorke tvari humulon i lupulon, prenilflavonoide: ksantohumol,izoksantohumol, desmetilksantohumol, 6- i 8- prenilnaringenin i 6-geranilnaringenin, sedativno djelovanje pripisuje se 2-metil-3-buten-2-olu, koji se nalazi u eteričnom ulju.
Uporaba lanenog sjemena datira još od 5000 g p.n.e. iz Mezopotamije. Uzgaja se kao sirovina za dobivanje ulja. Ulje sadrži nezasićene masne kiseline omega-3 (α- linolensku kise-linu, eikopentaenična kiselina (EPA) )iz kojih nastaju supstancije hormonskog djelovanja koje su uključene u niz važnih bioloških funkcija. Sadrži tokoferol koji djeluje kao antioksidans.
Lan je jedan od najbogatijih izvora lignana koji pokazuju estrogeno djelovanje. Lan ukupnošću svog sastava ublažava neurovegetativne simptome menopauze, smanjuje nivo koleste-rola, te preventivno djeluje na aterosklerozu.
Zeljasta biljka naših livada, koja se mnogo uzgaja kao hrana životinjama, zbog svojih nutritivnih vrijednosti. Rasprostranjena je po cijelom svijetu. Na Istoku je zovu kraljem bilja.
Sadrži izoflavone: formometin, kumestrol, fitoaleksin, alkaloide: asparagin, trigonelin.
Pripada skupini vrlo raširenih tropskih i suptropskih zeljastih biljaka povijuša, čiji korijen služi kao hrana.
Koristi se kao lijek još od vremena Asteka i Maya. Ova biljka je izvorna sirovina za sintezu progesterona i kortizona. Metabolički put pretvorbe međutim moguć je samo u laboratoriju, a ne i u organizmu čovjeka, pa je neosnovana njena česta primjena kod menopauzalnih tegoba.
Gospina trava je naša česta biljka, a uzgaja se po cijelom svijetu.
Sadrži hipericin, flavonoide: kemferol, kvercetin, rutin, amentoflavon, luteolin.
Kontraindicirana je uporaba ove biljke kod trudnica, kod osoba koji su na antidepresivima , na sta-tinima, blokatorima kalcijevih kanala, antikoagulansima .
Glog je grmolika biljka umjerenog pojasa. Djelotvorne supstancije iz ove biljke su: flavonol-O-glikozid (rutin, hiperozid), flavon-C- glikozid (viteksin, viteksin-2-ramnozid), procijanidini (flavani), fenolkarbo-nske kiseline i triterpenske kiseline, amini, ksantini.
Koristi se kod blagih stenokardičnih i bradika-rdičnih tegoba, kakve su najčešće u menopauzi.
Ova se biljka lijepih cvijetova od davnina koristila kao hrana i kao lijek. Sjeme sadrži 25% ulja s omega-6-kiselinama (γ-linolenskom kiselinom i linolnom kiselinom).
Ovo se ulje obično standardizira na 8% γ- linolenske kiseline. Biološka aktivnost stanice, a time i naše zdravlje ovisi o masnoćama, ali ne bilo kojim masnoćama. Bitna je ravnoteža između omega-6 i omega-3 kiselina.
Kvaliteta življenja u trećoj dobi ovisi o načinu življenja, izloženosti stresu, ishrani i fizičkoj aktivnosti tijekom cijelog života, pa tako i razdoblje menopauze. To znači smanjiti unos zasićenih masnoća, a povećati unos nezasićenih, povećati tjelesnu aktivnost, ne pušiti, hraniti se cjelovitim žitaricama, svježim voćem i povrćem, unositi dovoljno hrane sa vlaknima i jesti dnevno soju. Smanjiti unos pića sa ugljikovim dioksidom, jer sadrže velike količine fosfora, koji onda dovodi do povećanog gubitka kalcija, odnosno povećane resorpcije kostiju. Jesti što manje hrane životinjskog porijekla koja je uzgojena, jer sadrži izuzetno visoke količine hormona. I ono najvažnije, usporiti životni ritam. To su ujedno i preporuke za prevenciju od karcinoma dojke, kao i za smanjenje rizika od nastanka kardiovaskularnih bolesti.
Živimo u vrijeme medijskog pritiska u kojem su mladost i ljepota imperativi uspjeha i sreće. Međutim mediji su samo iskoristili vječnu ljudsku težnju i vrlo uspješno ju spojili sa materijalističkim svjetonazorom i kapitalističkom proizvodnjom. Spoznaje o primjeni kozmetičkih sredstava starije su od pisanih povjesnih zapisa i mogu se pratiti putem slika u grobnicama starijim i od 7000 godina.
Osnovni zadaci kozmetologije su istraživanje svih čimbenika koji utječu na zdravlje kože, te pronalaženje postupaka i izrada pripravaka koji će održati to zdravlje, ali se istovremeno bavi i uklanjanjem ili ublažavanjem svih fizičkih i funkcionalnih promjena na samoj koži. Već duže vrijeme je jasno da su prirodne supstancije ono što ljudskom tijelu, pa i koži jedino u potpunosti odgovara. Vitamini i minerali svakako tu spadaju i oni su tzv.biogeni stimulansi ljudskog tijela. Lokalna primjena ima određenih prednosti pred oralnim uzimanjem, prije svega jer su koncentracije značajno manje pa nema mogućnosti predoziranja sa vitaminima topljivim u uljima, a i postiže se djelovanje na točno određenom mjestu.
Svi smo pod marketinškim pritiskom «revolucionarnih» sastavnica koje nam nude čudotvoran izgled kože. Danas je najveći problem kako se izdvojiti na tržištu među tisućama kozmetičkih preparata i istaknti upravo svoj proizvod, kako biti prepoznatljiv. Jedan od često korištenih načina je upravo isticanje sadržaja na vitaminima. Uporaba vitamina u kozmetici ima svrhu samo ako se oni primjene na odgovarajući način, znači ispravna koncentracija i primjena one podloge koja će omogućiti optimalan ulazak kroz kožu.
| REDNI BROJ | IME | PODRUČJE PRIMJENE | PREPORUČENA KOLIČINA DO (%) |
| 1. | ASKORBINSKA KISELINA-vitamin C | A | 1,0 |
| 2. | BIOTIN-vitamin B7 | B | 0,2 |
| 3. | INOZITOL | B | 1,0 |
| 4. | METILNIKOTINAT | B | 0,3 |
| 5. | NIKOTINSKA KISELINA I AMID -vitamin B5 | B | 2,0 |
| 6. | D-PANTENOL | A | 2,0 |
| 7. | PANTOTENSKA KISELINA I SOLI | A B |
1,0 |
| 8. | PIRIDOKSIN-ESTERI I SOLI- vitamin B6 | A | 1,0 |
| 9. | RETINOL I ESTERI- vitamin A | A B |
1000 i.j./g 5000 i.j./g |
| 10. | TOKOFEROL I ESTERI- vitamin E | A B |
2,0 5,0 |
| 11. | VITAMIN F I ESTERI-esencijalne masne kiseline | B | 5,0 |
Posljednjih desetak godina gotovo svakodnevno slušamo, čitamo ili gledamo o vitaminima i mineralima. Jednostavno smo bombardirani informacijama o njihovoj učinkovitosti. Stječe se dojam da pomoću vitamina i minerala možemo postići ili vratiti izgubljeno zdravlje, vratiti mladost, ljepotu, ukloniti bore. A istovremeno liječnici tvrde da uz normalnu ishranu ne trebamo nikakve dodatke. Pa gdje je tu istina? Istina je kao i sve u životu negdje na pola puta. Što kaže znanost? Zašto su toliko važni? Koja je njihova uloga u našem tijelu?
Kemijski su vitamini izrazito heterogeni, pa im se značajno razlikuje i fiziološka uloga. Ljudsko tijelo je savršena kemijska tvornica. Sve što se dešava u tijelu je kemija (i ljubav i tuga i veselje), a da bi se mogli odvijati ti mnogobrojni kemijski procesi nužni su katalizatori- pomagaći, koji pokreću te reakcije ili ih ubrzavaju ili usporavaju ili ih samo stabiliziraju. Ti katalizatori su često vitamini i minerali. Uključeni su u metabolizam ugljikohidrata, masti, proteina i nukleinskih kiselina. Potrebni su za stvaranje kolagena, koštane mase, za koagulaciju krvi, za vid.., bez njih tijelo ne može funkcionirati i zato kažemo da su za čovjeka esencijalni. Nemaju kalorijsku vrijednost, oni ne daju energiju, ali oni omogučavaju oslobađanje energije, stimuliraju metaboličke procese i pojačavaju biološke funkcije. Minerale ne možemo stvoriti, moramo ih cijeli život unositi, kroz hranu, vodu i lijekove. Minerali su međusobno jako povezani, osobito oni iz istih skupina periodičkog sustava, tako da deficit jednog utječe na cijeli niz drugih.
I vitamini i minerali su klinički ispitani i primjenjuju se kako u terapijske tako i u preventivne svrhe. Njihova aktivnost izražava se u miligramima (mg), mikrogramima (µg) ili u internacionalnim jedinicama (i.j.). Na ambalaži se uobičajeno koriste neke vrijednosti kao referentne. Označavaju se kraticom RDA, što dolazi od (Recommended Dietary Allowances= RDA), a to su preporučene dnevne količine s obzirom na spol, godine i stanje(trudnoća, dojenje), a donosi ih znanstvena udruga u SAD od 1941. Mi u Hrvatskoj koristimo te vrijednosti kao referentne. Dodaci prehrani mogu sadržavati vitamine i minerale do tri puta večih koncentracija od RDA-vrijednosti, osim vitamina A i D gdje je dozvoljeno maksimalno 1 RDA. Veće doze se moraju registrirati kao lijekovi. Sve te vrijednosti odnose se na zdravi organizam.
Nedostatak uzrokovan nedovoljnim unosom hranom, nedovoljnom apsorpcijom ili posljedicom posebnih stanja u kojima su povečane potrebe, može dovesti do teških poremećaja metabolizma i oštećenja mnogih organa.
HIPOVITAMINOZA je blaži oblik poremećaja uzrokovan nedostatkom. Manifestira se slabije izraženim kliničkim simptomima(umor, razdražljivost, sklonost infekcijama, gubitak apetita..)
AVITAMINOZA je teži oblik nedostatka vitamina, koji dovodi do bolesti (skorbut, beriberi, pelarga, rahitis). Mnoge su avitaminoze još uvijek raširene, posebice u nerazvijenim zemljama.
HIPERVITAMINOZA je poremečaj, uzrokovan uzimanjem prevelikih količina vitamina. Javlja se kod pretjeranog unosa vitamina topljivih u mastima, zbog kumulativnog efekta.
Budući da tijelo nije u mogućnosti samo stvoriti minerale i vitamine (samo neke može i to ograničeno) moramo ih neprekidno unositi. U razvijenim se zemljama rijetko susrećemo sa bolestima uzrokovanim nedostatkom vitamina i minerala (skorbut, beri- beri, pelarga, rahitis...), ali su se pojavila neka nova stanja, vezana uz mogući nedostatak, posebice u adolescentskoj dobi. To su anorexia, bulimija, intezivni sportski treninzi u ranoj dječjoj dobi.. S druge strane sve se češće primjenjuju pripravci svakodnevno, i u prevelikim količinama, što može biti i toksično. Pripravci namjenjeni djeci , naročito onoj mlađoj sadrže najčešće samo vitamine , a to je doba rasta i razvoja organizma u kojem su od velike važnosti minerali. To je doba u kojem je organizmu potreban dodatni unos. Kolike su potrebne dnevne količine, kako ih odrediti? Kako odabrati odgovarajući pripravak? Fakori o kojima ovise potrebe kod djece su:
U prvim mjesecima, pa i godinama života unos je limitiran nedovoljno razvijenim probavnim sustavom i nedovoljnim brojem zuba. Ljudski organizam sadrži konstantne količine vitamina i minerale, neke unutar vrlo uskih granica, a mi jedemo vrlo različito, nekad malo, a nekad i puno. Pa o čemu ovisi količina u tijelu?
Mehanizam apsorpcije i eliminacije je način na koji održavamo konstantne količine vitamina i minerala. U razdoblju povećanog unosa, apsorpcija se smanjuje, a eliminacija povećava, dok u razdoblju smanjenog unosa ili povećanih potreba tijelo povisuje apsorpciju, a smanjuje eliminaciju. Razdoblje trudnoće je najbolji primjer. U tom razdoblju u tijelu žene se dešava niz promjena, pa i one vezane uz apsorpciju vitamina i minerala. U tom se razdoblju npr. apsorpcija kalcija povećava za 4 puta. To znaći da visoki unos, posebice vitamina topivih u vodi nema nikakve svrhe, jer tijelo u tom slućaju povisuje eliminaciju, izbacuje višak iz tijela. Problem su vitamini topivi u mastima, jer se oni vremenom kumuliraju i mogu izazvati hipervitaminoze i toksična stanja.
Kakav je stav službene medicine? Da li nam trebaju dodatne količine vitamina i minerala? Stav liječnika je da uz zdravu prehranu, nema potrebe za dodatnim unosom, osim u slučajevima povečanih potreba. A što je to zdrava prehrana?
Preporuka je da dnevno unosimo najmanje 5-6 obroka voća i povrća i to naročito onog jačih boja, a to je način na koji unosimo upravo vitamine i minerale, jer ih ima najviše u toj hrani. Međutim, teško da se netko može na taj način hraniti uz naš način življenja.
Sljedeće pitanje koje se nameće je, da li hrana koju danas konzumiramo sadrži dovoljne količine hranjivih tvari, pa i vitamina i minerala? Nažalost svi statistički podaci pokazuju da je situacija alarmantna. U SAD se prati dugi niz godina sadržaj pojedinih sastojaka u hrani i smatra se da danas hrana prosječno ima za trećinu manje nutritivnih sastojaka nego hrana naših baka i djedova.
Možemo zaključiti, da danas hrana sigurno ne sadrži dovoljne količine neophodnih nutritivnih elemenata i da je potrebno uzimati dodatke prehrane, ali to treba činiti KRITIČKI, ne biti pod utjecajem dobro sročenih reklama, nužno je potražiti savjet liječnika ili ljekarnika i voditi računa o potrebama organizma u datom trenutku.
Hrvatsko pedijatarsko društvo donjelo je 2003 preporuke za preveniranje nedostatka vitamina i minerala u dječjoj dobi:| Namirnica | Sadržaj kalcija | Namirnica | Sadržaj kalcija |
| Alga Kelp | 1093 | Jogurt | 120 |
| Sir cheddar | 750 | Pšenične mekinje | 119 |
| Rogačevo brašno | 352 | Neobrano mlijeko | 118 |
| Kelj | 249 | Sezamovo sjeme | 110 |
| Bademi | 234 | Masline | 106 |
| Pivski kvasac | 210 | Brokule | 103 |
| Peršin | 203 | Kravlji sir | 94 |
| Kozje mlijeko | 129 | Soja kuhana | 73 |
| Tofu | 128 | Kikiriki | 69 |
| Smokve sušene | 126 | Grah kuhani | 50 |
| Suncokretove sjemenke | 120 | Ječam | 34 |
Ljeto je iza nas, a temperature zraka svakim danom su sve niže. Prehlada i gripa su sigurno dva najčešća zdravstvena «problema» ovog razdoblja. Mnogo je stručne literature napisano na ovu temu, ali kako se boriti protiv tih vrlo neugodnih virusnih bolesti i što primjeniti, ako obolimo? Što imati kod kuće?
Prehlada i gripa se prenose kapljičnim putem, dodirom, znači kontaktom sa uzročnikom, pa izbjegavajte velike skupove u zatvorenim prostorijama, rukovanja sa većim brojem ljudi, koristite jednokratne papirnate maramice, provjetravajte i ovlažujte prostor u kojem boravite, ne dirajte osobne stvari oboljelih.
Osnovna preventivna mjera su pojačane higijenske navike-redovito pranje ruku. Ako imate ovlaživač zraka, stavite u njega eterično ulje eukaliptusa (2 % otopina, uništava 70 % virusa), a mogu poslužiti i posudice na radijatorima ili aroma lampe.
Dali se treba cijepiti? Svakako, ako ste u tzv.rizičnoj grupi (starija populacija-iznad 65 godina, kronični bolesnici, zdravstveni radnici, trudnice). Prema najnovijim istraživanjima cijepljenje protiv gripe se ne preporuća zdravim ljudima, več je bolje gripu preboliti i na taj način postati otporniji. Cijepljenje nije garancija da nećete oboliti, ono samo značajno umanjuje simptome i na taj način smanjuje rizik od dodatnih komplikacija.
Najbolja prevencija je zdrav, otporan organizam. Zato se treba pripremiti. Jedite više svježeg voća i povrća, a korisno je uzimati 3-4 tjedna neko sredstvo za jačanje obrambenih snaga organizma. Nikako ne cijelo razdoblje zime- što neki čine, jer nema potrebe, a može i djelovati supresivno na imuno sustav. Izbor sredstva za jačanje organizma prepustite ljekarniku, koji će procijeniti stanje vašeg organizma, odrediti vrstu pripravka, dozu i duljinu trajanja terapije.
Statistički podaci pokazuju da se prosječno jednom godišnje oboli od gripe, a od prehlade 2-3 puta. Djeca češće oboljevaju, ali to ne znaći da im je slab obrambeni mehanizam, već da su po prvi puta u kontaktu sa uzročnicima.
Ako ste ipak pokupili virus gripe ili prehlade ne morate odmah liječniku. Obratite se liječniku ako vam se opće stanje organizma nakon nekoliko dana uzimanja bezreceptnih pripravaka ne poboljša (ili se osjećate sve gore i gore). Ne zahtjevajte od liječnika da vam propiše antibiotike «za svaki slućaj». Antibiotici ne djeluju na viruse, a nepotrebnim i čestim uzimanjem stvarate otpornost na njih, te u slučaju stvarne potrebe, neće pokazati potrebnu učinkovitost.
| PREHLADA | GRIPA |
| - temperatura do 38 | - temperatura viša od 38 |
| - kihanje | - drhtavica |
| - grlobolja | - znojenje |
| - vodeni iscjedak iz nosa | - bol u mišičima |
| - začepljenost nosa | - umor |
| - glavobolja | - opća slabost |
| - simptomi traju nekoliko dana | - može trajati dugo, naročito faza oporavka |
Kozmetika je u proteklom desetljeću doživjela metamorfozu i postala interdisciplinarna znanost koja koristi znanja iz područja medicine, farmacije, kemije, farmakognozije, nutricionizma, biokemije, farmakologije, psihologije, imunologije...
Znanstvenici posljednjih godina proučavaju odnos kože te egzogenih i endogenih čimbenika koji utječu (pozitivno ili negativno) na njenu homeostazu. Istražuju se supstancije koje utječu na različite procese u koži: hiperpigmentaciju, upalne procese, mikrokontrakcije, hiperkeratinizaciju....Kožu se sagledava sa svih aspekata i medicinskih i farmaceutskih, ali i psiholoških i socijalnih. Danas je imperativ biti mlad i lijep i kod ogromnog broja ljudi sve je tome podređeno. Ali danas je potpuno jasno da je ljepota moguća samo u zdravom tijelu i to je pokrenulo nagli razvoj jednog novog smjera u kozmetici NUTRIKOZMETIKU.
Pojam nutrikozmetika ili nutraceuticals pojmovno je spoj prehrane (nutrition) i farmaceutike (pharmaceuticals). Taj pojam obuhvaća supstancije koje se primjenjuju oralno, a djeluju i preventivno i kurativno na ljudsko zdravlje. Sam je pojam prvi upotrijebio američki liječnik dr. Stephen DeFelice 1989.
Važnost prehrane za zdravlje ljudskog tijela nije novina, Hipokrat otac medicine govorio je «neka hrane bude lijek, a lijek neka bude hrana», a u Kini od davnina postoji poslovica: tko kod da je otac bolesti, prehrana je njena majka. Hranjenje je jedna od osnovnih bioloških funkcija čovjeka koja nam omogučuje život, ali istovremeno nam može dati zdravlje ili bolest.
Nutraceutici se često zamjenjuju s pojmovima funkcionalne hrane (functional foods) ili farmaceutske i medicinske hrane (pharmafood, medical foods). Cilj i jednih i drugih je osigurati tijelu sve potrebne nutrijente da bi tijelo moglo funkcionirati, odnosno osiguravati preduvjete za zdravlje.
Nutraceutici u kombinaciji sa lokalnim sredstvima daju najbolje rezultate. Kombinacije vitamina i minerala su već dugo vremena prisutne kao adjuvantna terapija u dermatologiji i estetskoj kirurgiji. Nagli razvoj tehnologija omogučio je primjenu niza novih aktivnih supstancija (aminokiseline, bioflavonoidi, esencijalne masne kiseline, antioksidansi, polifenoli...)
Posljednjih je godina postalo jasno da se koža ne može tretirati kao izolirani fenomen. Organski sustavi u našem tijelu čine cjelinu pa danas fokus više nije na samoj koži, već se prati ukupnost promjena na neuro-imuno-kutano-endokrinom sustavu (NICE-s) i tu se traži uzrok, i koriste se ona sredstva koja djeluju na ukupnost stanja našeg tijela.
Da bi neki pripravak bio nutraceutik, moraju postojati publicirani klinički pokusi koji potvrđuju tvrdnje o učinkovitosti, ali i farmaceutski standard u proizvodnji koji ne zaostaje za onim kod izrade lijekova.
Trenutkom rođenja počinjemo umirati. Sam proces starenja možemo smatrati degenerativnim procesom koji zahvača sve organe (pa i kožu). Starenje kože je prirodan proces kao i starenje organizma, a ovisno je o nizu unutarnjih i vanjskih faktora. Nutrikozmetika je usredotočena na vječitu ljudsku težnju da se taj proces zaustavi ili bar uspori. Za usporavanje starenja kože je osim redovne vanjske njege kože koja najviše uravnotežuje procese u gornjim slojevima, bitna i odgovarajuća unutarnja prehrana - nutrikozmetika. Nutrikozmetički proizvodi svojim sastojcima, djeluju na dublje slojeve kože, gdje i nastaje proces starenja. Živimo u vremenu u kojem smo neprekidno pod stresom, u kojem se neredovito i nepravilno hranimo, a u nepravilnoj prehrani nedostaju neophodni sastojci za održanje zdravlja, izgleda i mladosti, i tu je onda neophodna pomoć u nutraceuticima. Koža najbolje pokazuje kako se hranimo i kako živimo.
Lan (LINUM USITATISSIMUM, Linaceae) je jedna od rijetkih biljaka koja se uzgaja u vrtovima zbog svog izgleda, ali se i kultivira zbog široke primjene: u proizvodnji papira, za izradu tkanina, u proizvodnji boja, ribarskih mreža, sapuna, kao hrana domaćim životinjama, za izradu ploća za namještaj i ono što je sigurno najvažnije lan je ljekovita biljka dokazane djelotvornosti za ljudsko zdravlje, i kao lijek i kao hrana. Lan je sigurno jedna od najstarijih kultiviranih biljaka. Uzgajao se već u Mezopotamiji i Egiptu. Prvo se uzgajao zbog sjemenki koje su bile hrana, a kasnije za dobivanje vlakana. Ne postoji samonikao, samo iz uzgoja i nepoznatog je podrijetla. Postoje danas dvije vrste Linum crepitans, kojem se tobolci sami otvaraju i sjemenke ispadaju i Linum vulgare kojemu u postupku vršidbe ispadaju sjemenke. Uporaba lana može se pratiti od vremena najstarijih kultura putem slikovnih prikaza. Hipokrat je koristio ovu biljku kod bolova u probavnom sustavu. Dioskorides i Plinije su već dobro poznavali medicinski značaj ove biljke. U 8 stoljeću kralj Karlo Veliki je toliko vjerovao u moć lanenog sjemena da je donio zakone kojima je zahtjevao od svog naroda da ga redovito koriste sa ciljem održavanja dobrog zdravlja.
Lan je jednogodišnja biljka, visine 30-100 cm. Stabljika je razgranjena samo u gornjem dijelu. Cvijetovi su azurno plavkasti do bijeli, dvospolni, s kožičastim, dlakavim rubom. Cvjetovi su na stapci koja je duža od listova, a u čijim se pazušcima nalaze. Plod je okruglasto jajasti tobolac, peteropregradni u kojem su plosnate, sjajne, smeđe sjemenke. Sjemenke su bez mirisa, a kad se žvaču osjeća se blagi sluzastouljasti okus. Kakvoća lana ovisi o podneblju i načinu uzgoja. Razlikujemo dva tipa sjemenki: male sjemenke sa vrlo malo odrvenjelih vlakana koje se koriste za proizvodnju vlakana i velike sjemenke sa puno vlakana, koje se koriste za proizvodnju ulja. Razlikuje se ozimi lan koji sadrži i do 40 % ulja i proljetni lan.
Laneno sjeme sadrži oko 40% masnog ulja, koje se sastoji od linolenske, linolne, i oleinske kiseline, te manjih količina stearinske i palmitinske kiseline. Lan uzgojen u umjerenoj klimi sadrži veće količine nezasićenih masnih kiselina. Ulje lana spada u skupinu masnih vegetabilnih, sušivih ulja. Za postupak dobivanja koristi se hladno tještenje. Ulje lana je tamno zlatnožute boje, karakteristična slaba mirisa i uljasta okusa. Ulje se izrazito brzo kvari (užegne) pa je vrlo važan način čuvanja. Mora se čuvati na hladnom i suhom mjestu u dobro zatvorenoj posudi. Pod utjecajem zraka brzo se zgušnjava i postaje kiselo. Laneno se ulje najviše koristi za izradu firnisa, boja i lakova, te linoleuma. Ulje se koristi u kozmetici, čini kožu svilenkastom, a kosi daje sjaj. Sjemenke sadrže 3-9% polisaharida, sastavljenih od galakturonske kiseline, ksiloze, galaktoze, i ramnoze. Sadrži oko 25% bjelančevina i 0,1-1,5 cijanogenetskih glikozida: linustatina i neolinustatina, koji se pod utjecajem enzima razgrađuju do cijanovodične kiseline. Prisutnost cijanogenetskih glikozida kod mnogih neopravdano izaziva strah od uporabe lanenog sjemena. Cijanogenetski glikozidi u zrelim sjemenkama lana dolaze u malim količinama. Uzimanje pojedinačne doze od 100 g, kao i uzimanje u duljem periodu količine od 50 g dnevno ne izaziva toksičnost kod ljudi. To se tumači činjenicom da se cijanid u kiseloj pH-vrijednosti želuca vrlo sporo cijepa, jer jače kisela pH-vrijednost želuca nije pogodna za cijanogenetske enzime kao što su npr. linamaraza i hidroksinitrilaza. Stvaranje cijanida je stoga usporeno. U kiselim uvjetima želuca oslobođena cijanovodična kiselina u prisustvu klorovodične kiseline se razgrađuje u mravlju kiselinu i amonijev klorid.
Već dugi niz godina provode se istraživanja pojedinih nezasičenih masnih kiselina i njihov utjecaj na ljudsko zdravlje. Ulje lana bogato je esencijalnom masnom kiselinom α-linolenskom koja spada u tzv. omega-3 masne kiseline. Za zdravlje ljudskog tijela je od velike važnosti održavanje ravnoteže između omega-6 masnih kiselina i omega-3 masnih kiselina. Omega- masne kiseline potiču u našem tijelu stvaranje supstancija koje potiču upalne procese, dok omega-3 masne kiseline djeluju suprotno. Mnogi su skloni tvrditi da upravo ta neravnoteža u našoj ishrani predstavlja glavni uzrok niza bolesti, prije svega srčano-žilnih, ali i karcinoma i artritisa. Omega-3 masne kiseline iz ribljeg ulja su poznatije i malo je poznato da se iz α-linolenske kiseline mogu stvoriti dugolančane omega-3 kiseline EPA i DHA, te zamjeniti one iz riba jer je veliki broj osoba koje ih teško podnose. Tu treba svakako biti oprezan, jer su potrebne u tom slučaju značajno veće količine koje mogu izazvati nepoželjne nuspojave (dijareja, hiperglikemija). Istraživanja su potvrdila utjecaj lanenog ulja na sniženje kolesterola i povišenje tzv. HDL(high density cholesterol) koji je tzv. dobar kolesterol. To je sve razlog da se ovo ulje posebice preporuča osobama sa srčano žilnim tegobama jer na njih to ulje djeluje višestruko korisno, naime osim sniženja kolesterola koji ima visoki stupanj rizika za takve bolesnike djeluje i na zgrušavanje krvi, protuupalno, i na stanje krvnih žila. Prisustvo nezasičenih masnih kiselina opravdava primjenu lanenog ulja za liječenje mnogih kožnih bolesti, prije svega psorijaze i dermatitisa.
Laneno ulje sadrži i vitamine i minerale i ono što se zadnjih godina najviše istražuje, to su lignani i fitosteroli: sitosterol, dihidrositosterol, stigmasterol, kolesterol, kampestrol. Lignani pod utjecajem bakterija u crijevu stvaraju metabolite koji utječu na aktivnost estrogena. Tu se pokazalo vrlo korisnim dnevno uzimanje od 40 g sjemenki lana. Lignani spadaju u skupinu tzv. fitoestrogena, supstancija koje dolaze u biljkama, a izazivaju slično djelovanje kao estrogenski hormoni. Samo ime upučuje na to fito=biljka i estrogen. Pojavljuju se u više od 300 različitih biljaka, u 16 vrsta, a po kemizmu se razlikuju. Najispitivaniji su izoflavoni i lignani. Biljni su lignani sekoizolaricirezinol, matairezinol, laricirezinol, cikololarirezinol, pinorezinol, siringarezinol, 7-hidroksimatairezinol, arktigenin i njegov glikozid arktiin. Najveća količina lignana je u lanenom brašnu i to 600-700 mg/100 g suhe tvari. Količine lignana u žitaricama, voću i povrću su značajno manje. Djelovanje fitoestrogena može biti estrogensko ili antiestrogensko, ovisno o količini estrogena u tijelu. U menopauzi kad žena ima sniženu količinu estrogena (što je uzrok menopauzalnim tegobama) fitoestrogeni se vežu na slobodne receptore djelujući kao estrogeni. U reproduktivnom razdoblju žene (kad ima dovoljno ili previše estrogena) fitoestrogeni se natječu za receptorska mjesta, djeluju znaći na smanjenje ukupne količine estrogena, odnosno pokazuju antiestrogensko djelovanje. To je od velike važnosti jer smo kroz cijeli život izloženi utjecaju vanjski tzv.ksenoestrogena koji su onda mogući uzrok pojave karcinoma ovisnih o hormonima. Fitoestrogeni kod muškaraca ometaju pretvorbu testosterona u dihidrotestosteron i time usporavaju rast tkiva prostate, odnosno spriječavaju nastanak karcinoma prostate. Zato nije nimalo neobično da ljudi koji konzumiraju svakodnevno hranu koja sadrži veće količine fitoestrogena (ljudi sa Dalekog Istoka) imaju značajno manju pojavnost karcinoma uzrokovanih hormonima (kao karcinomi dojke, uterusa i prostate) i značajno manje menopauzalne tegobe. S obzirom na mehanizam djelovanja lignana, oni djeluju povoljno i na tumore u crijevima. Osobe kojie su vegeterijanci primaju veće količine lignana u tijelo, pa im se ne preporuča lan, za razliku od onih kod kojih prevladava hrana životinjskog porijekla i koji imaju značajno veću potrebu za lignanima.
Uzimanje većih količina lanenog ulja svakodnevno može usporiti apsorpciju nekih lijekova, može izazvati interakcije sa nekim lijekovima i nužno je u tim slučajevima savjetovati se prethodno sa ljekarnikom ili liječnikom.
U epidermalnim stanicama sjemene lupine lokalizirana je sluz, koja se sastoji od tri djela. Neutralna frakcija (20%) hidrolizom daje ksilozu, arabinozu, glukozu, galaktozu, a dvije kisele frakcije (I-15 % i II-65%) hidrolizom daju ramnozu, galaktozu I galakturonsku kiselinu, dodatno frakcija II i fukozu. Ta je sluz neprobavljiva. Lanena je sluz izrazito gusta i žilava i upravo ta pojačana viskoznost je razlog njene široke primjene u medicinske svrhe. Laneno se sjeme uporablja kod zatvora(opstipacije), kao blago i neškodljivo sredstvo, ali djelovanje nastupa tek nakon 24-48 sata. Kako lanena sluz ima bljutav okus često se dodaju aromatične biljke ugodna mirisa i okusa. Do djelovanja dolazi zbog pojačane peristaltike izazvane bubrenjem sluzi jer se povećava volumen sadržaja crijeva, koji onda vrši pritisak na stijenke, ali i prekrivanjem sluznice crijeva unutrašnja površina postaje skliska, kao da je» podmazana». Vrlo je važno unjeti istovremeno u organizam i veće količine tekućine, jer u protivnom ima suprotno djelovanje. Sluz je korisna kod gastritisa i enteritisa jer stvara zaštitini film na sluznicama, koji pokriva, oblaže i štiti samu sluznicu i spriječava upalne procese. Laneno se sjeme preporuča uzimati dva do tri puta dnevno kod divertikulitisa, naročito je korisno za preveniranje. Izvana se koristi u obliku kataplazmi, kod kojih se koristi laneno brašno u obliku vlažnih ili vručih obloga kod lokalnih upala i kod čireva. Laneno se brašno dobiva mljevenjem ostataka lanenih sjemenki nakon dobivanja ulja (Farina placentarum lini), čime se smanjuje mogućnost da se brašno užegne. U narodu se koristi kataplazma(oblog) koji se dobiva mješanjem lanenog brašna i gorušičinog brašna(Sinapis albae semen) sa vodom( ne vrelom jer se uništavaju ljekovite sastavnice) i nanosi se na kožu na mjesta gdje je upala. U narodu je naročito popularno to sredstvo kod upale dišnih puteva (treba biti jako oprezan, jer gorušičino brašno može oštetiti kožu i uzrokovati bol)
Vlakna od lana se proizvode još od vremena drevnih naroda, posebice Egipčana. Vlakna od lana su mekana, sjajna i savitljiva. Čvršća su pamučnih vlakana, ali manje elastična. Najviše se koriste za izradu damasta, čipki i za izradu plahti. Grublji se dijelovi koriste za izradu konca i užadi. Od lana se dobiva i konac koji se koristi u kirurgiji (Filum lini sterile). Dobiva se močenjem biljke u toploj vodi na oko 35 0 C kroz 2-3 tjedna. Bakterije (Bacillus macerans, Bacillus amylobacter) razgrade pektine u središnjoj lameli i zaostaju likovnice koju su gotovo u potpunosti izgrađene od celuloze. One se prerađuju u neresorbirajući konac za šivanje u kirurgiji.
Od vlakana lana izrađuju se kvalitetnije vrste papira za proizvodnju novčanica i papra za cigarete.
U narodu se lan oduvijek koristio kao sredstvo za zacijeljivanje, protiv oteklina i vanjskih i unutarnjih, za uklanjanje mrlja od sunca, sa medom protiv kašlja, ali i kao afrodizijak sa paprom, koristi se i kao hrana i naročito u pekarskoj industriji, kao dodatak kruhu i pecivima.
Ljudski je organizam neprekidno, u svakom trenutku našeg života izložen raznim štetnim utjecajima. Svaka ozljeda može oštetiti naše tijelo, sve što dotaknemo, zrak koji udišemo, sve što unosimo u organizam (ono što jedemo i pijemo) vrvi organizmima koji mogu dovesti do bolesti. I samo naše tijelo može početi neispravno raditi, napadati vlastita tkiva, poremetiti obnavljanje stanica i uzrokovati bolest. Ali zato imamo moćni obrambeni sustav. On je mnogo više od spriječavanja mogućih infekcija mikroorganizmima, na što uvijek pomišljamo kad govorimo o imunosustavu. Imunološka reakcija na mikroorganizme je smo jedan od imunoloških odgovora, a njega može izazvati svaka makromolekula. Tijelo izbjegava svaku postojeću prijetnju. To uključuje i reakcije na neštetne tvari. Naš mozak provjerava putem osjetila okoliš u kojem živimo i preko refleksnih aktivnosti nas štiti. Imunološki nam sustav omogućava da razlikujemo vlastito od tuđeg, pomoću njega održavamo našu cjelovitost, integritet, ali istovremeno i individualnost, preko njega se razlikujemo jedni od drugih. Danas se smatra da je imunološki sustav sa živčanim i endokrinološkim, taj koji osigurava funkcioniranje cjelokupnog ljudskog tijela.
Imunološki je sustav kompleks od više organa čija je osnovna funkcija zaštita organizma. Za razliku od većine drugih sustava imunološki nije lokaliziran. On se sastoji od limforetikularnih organa i tkiva koji su raspoređeni po cijelom tijelu.
Organi se dijele na primarne: timus i Fabriziova burza u kojima iz matičnih stanica nastaju limfociti koji onda naseljavaju periferne limfatične organe. Zahvaljujući mreži limfnog sustava, koji se proteže kroz cijelo tijelo i koji je povezan s cirkulacijskim sustavom kojim teče krv moguća je vrlo brza imunoreakcija na bilo kojem mjestu u tijelu.
Koža je prva linija naše obrane, ona je granica između nas i okoline. Tjelesni otvori imaju građu koja učinkovito spriječava moguće štetne utjecaje. Tijelo na tim mjestima proizvodi tvari koje to spriječavaju, a tu se nalaze i kolonije korisnih mikroorganizama kojih ima po cijelom tijelu, a bez kojih naš obrambeni sustav nije učinkovit.
Samu imunost definiramo kao sposobnost organizma da se brani od njemu stranih ili štetnih tvari. Imunost može biti:
Imunološka reakcija nastaje nakon dodira s antigenom. Reaktivnost antigena ovisi o nizu faktora: poznavanje molekule, veličina molekule, građa, epitopi (dijelovi molekule antigena koji reagiraju s protutjelom), genetska građa, količina, način i vrijeme unošenja. Imunološka se reakcija sastoji od procesa neutralizacije, razgradnje, i uklanjanja antigena. Posebno je jaka kod ponovnog ulaska istog antigena. U tom procesu imunosustav razara antigen postojećim protutjelima i stvaranjem specifičnih protutjela protiv tog antigena.
Specifična protitijela nastaju klonskim odabiranjem. Limfociti B na svojoj površini posjeduju molekule imunoglobulina, koje služe kao receptori za specifični antigen, pa se svaka stanica aktivira u prisustvu samo jednog antigena. Protutjela pripadaju skupini proteina, Imunoglobulina.
Imunoglobulini su velike molekule sastavljene od dva istovjetna laka lanca i dva istovjetna teška lanca, međusobno povezana disulfidnim mostovima. Čitava je struktura podjeljena u domene. Jedan dio tih lanaca je varijabilan i preko njega protutjelo prepoznaje i veže se na antigen. Preostali je dio konstantan i određuje vrstu i razred imunoglobulina. Imunoglobulini su podijeljeni na temelju podjele teških lanaca
Protutjela djeluju ovisno o prirodi samog antigena. Posrednici stanične imunosti su brojne tvari koje izlučuju limfociti T u dodiru s antigenom, kao i makrofagi. To su različiti citokini: interleukin1 i 2, faktor inhibicije migracije makrofaga,limfotoksin....
U samu imunološku reakciju uključene su brojne stanice. U krvi se nalazi 5 osnovnih vrsta bijelih krvnih stanica-leukocita, koje imaju važnu ulogu. Neutrofili su fagociti koji pretržuju krv i uklanjaju ono što je štetno. Monociti su isto fagociti koji čiste tkiva. Bazofili otpuštaju kemijske tvari koje pokreću upalni proce kao odgovor na štetni agens. Eozinofili sudjeluju u alergijskim ogovorima. Limfociti ciljano napadaju infektivne organizme i više ih ima u limfnom sustavu. Limfociti se razvijaju iz matične stanice u koštanoj moždini. Postoje tri populacije limfocita i dvije subpopulacije limfocita T:
Imunološka preosjetljivost ili alergija je burna reakcija, koja nastaje kao odgovor na neki alergen. Ona može nastupiti vrlo brzo ili nakon nekoliko dana.
Autoimunost je imunološka reakcija usmjerena na vlastita tkiva ili organe. Zašto dolazi do imunološke nereaktivnosti? Imunološka nereaktivnost može imati više uzroka: SPECIFIČNA IMUNOLOŠKA TOLERANCIJA je nereaktivnost samo prema točno određenom antigenu. Do nje dolazi ako neki antigen dugo ostaje u tijelu i to u neonatalnoj dobi ili davanjem antigena u odrasloj dobi ili davanjem protutjela (specifična imunosupresija)
IMUNOSUPRESIJA-svi oblici suzbijanja imunološke reakcije. Ona može biti specifična-namjerno izazvana antigenom ili protutjelima i nespecifična (protiv svih antigena)- može se izazvati primjenom fizičkih sredstava, kemijskim tvarima, biološkim sredstvima, kirurškim postupcima ili blokadom retikuloendotelnog sustava.
IMUNODEFICIJENCIJA-slabija imunološka reakcija ili njezin potpuni izostanak. Razlikujemo primarnu koja je obično genetski uzrokovana i sekundarnu koja se razvija tijekom života, obično kao rezultat nekih stanja organizma, bolesti ili načina liječenja.
Cjelokupni imuno sustav funkcionira tako da moramo tolerirati do određene mjere susret s mogućim uzročnicima imunoloških reakcija. Mi živimo u vremenu u kojem se stanuje prekomforno (ventilcijski i klimatizacijski sustavi, grijanje), previše se peremo i čistimo (koristimo ogromni broj različitih sredstva za čiščenje), previše jedemo i to neprirodnu hranu, previše se liječimo (koristimo veliki broj lijekova), što sve dovodi do neravnoteže u imunosustavu.
Čovjeku je odavno jasno da mu imuno sustav osigurava zdravlje, ali se I značajno smanjuje duljina pobola I ubrzava se ozdravljenje, pa su zato toliko popularni imunostimulatori. To je područje koje se puno istražuje I traže se znanstveni dokazi. Kod primjene imunostimulirajućih sredstava nužan je oprez. Ona se ne smiju koristiti kod sistemskih autoimunih bolesti, kod primjene imunosupresiva, kortikosteroida, a nužno je primjenu ograničiti na 4-6 tjedana, jer se može javiti imunosupresija.
Hrana i kretanje su osnova za održavanje života, pa su i osnovni preduvjet za zdravi, i jaki obrambeni sustav. Odavno je jasno da pothranjena populacija ima značajno oslabljeni imuno sustav i češće poboljeva. Imuno sustav je naročito osjetljiv na nedostatan unos proteina, vitamina i minerala.
Limfni sustav koji je jedan od bazičnih dijelova imunosustava nema crpku poput krvnog sustava koji bi poticao cirkulaciju, pa ono što pokreće limfu su mišići. Snažni mišići su preduvjet za dobru limfnu cirkulaciju. Važno je vježbati sve skupine mišića.
Ljudski je organizam nedjeljiva cjelina fizičkog i psihičkog tijela. Ravnoteža u oba ta dijela rezlultira jakim obrambenim sustavom. Brojna istraživanja dokazala su da stanja potištenosti, stresa, tuge, žalosti oslabljuju imuno sustav.
Ljekovite su biljke bile sigurno prvi lijek čovjeka, a tisućama godina i jedini. One su smjese od velikog broja različitih supstancija koje djeluju sinergistički, pojačavajući međusobno djelovanje. Na svim meridijanima i u svim kulturama, kroz povjest su se profilirale neke ljekovite biljke koje pojačavaju obrambene snage ljudskog organizma. Razvoj tehnologije omogučio je i znanstvenu potvrdu tih empirijskih saznanja.
- domovina roda Echinaceae je sjeverna Amerika. To je sigurno najpoznatiji biljni imunostimulator i jedan od najispitivanijih. Indijanci su žvakali korjen da bi spriječili bilo koju bolest. Echinacea je jedno ili višegodišnja biljka, jajolikih listova i cjetnih glavica karakteristične purpurne boje. Kao droga se koristi korjen i nadzemni dio. Sadrži depside ehinakozid, cinarin i verbaskozid, klorogensku kiselinu, alkamide, polisaharide.
Povećava proizvodnju bijelih krvnih stanica, naročito T-limfocita. Istraživanja su pokazala da povisuje fagocitozu za 39%. Povisuje razinu interleukina i interferona. Ima antivirusno, antibakterijsko i antifungalno djelovanje. Ometa djelovanje enzima hijaluronidaze, koji razara tkivo i pospješuje širenje infekcije.
Korisna je i kod kroničnih infekcija, posebice onih dišnog i mokraćnog sustava, te za brže zacijeljivanje rana na koži jer pospješuje zacijeljivanje, a djeluje i protuupalno. Dnevna doza je 3 puta dnevno po 900 mg sirove droge ili 300 mg ekstrakta (standardiziran na 3,5 % ehinakozida) ili 1-2 ml tincture.
- Je zeljasta biljka koja naraste 2-3 m, listovi su smješteni pri dnu i spojeni u čvrstu rozetu, mesnati su a na površini i rubu su bodljike. Oblik listova može biti raznolik. U vrijeme cvatnje razvija se duga stabljika sa cvatom žute do narančaste boje.
Prirodno stanište je topla, suha klima Afrike, ali ova je biljka prilagodljiva, pa je raširena po cijelom svijetu. U medicinske svrhe se koristi tisućama godina. U prvom medicinskom pisanom dokumentu Ebersovim papirusima iz oko 500 P.K. nalazi se 12 recepata za vanjsku i unutarnju primjenu. Godine 1934 objavljeni su prvi rezultati kliničkog ispitivanja ove biljke. U soku je nađeno više od 200 različitih supstancija koje imaju pozitivno djelovanje na zdravlje ljudi.
Aloa sadrži 20 od 22 esencijalne aminokiseline, sadrži 7 od 8 esencijalnih masnih kiselina, sadrži 8 enzima, sterole, salicilnu kiselinu i lupeol pa djeluje i analgetski i protuupalno. Posljednjih se godina najviše istražuju prisutni polisaharidi i to oni dugih lanaca koji utječu na imuno sustav.
Jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je u uporabi tisućama godina. To je biljka koja najbolje uspjeva na suhom, pustinjskom području Egipta, a proslavile su je čuvene egipatske ljepotice i vladarice Kleopatra i Nefretiti. Prorok Muhamed smatrao je da crni kim liječi sve osim smrti.
Crni kim je jednogodišnja grmovita biljka visine do pola metra. Cvjetovi su bijeli ili svjetloplavkasti. Sjemenke su u čahuricama i mirišu poput anisa. Ulje crnog kima sadrži visoki udio višestruko nezasićenih masnih kiselina, bjelančevine, ugljikohidrate, nigelon, beta-sitosterol, timokinon.
Posljednjih se godina intenzivno istražuje da bi se dobila potvrda o djelotvornosti. Ulje crnog kima se koristi za spriječavanje neželjenih učinaka kemoterapije i jačanje imunološkog sustava. (3 puta dnevno čajna žličica ulja crnog kima). Djelovanje nastupa nakon 8-12 tjedana uzimanja.
Je grmolika zimzelena biljka, bez mirisa sa zašiljenim, sjajnim, eliptičnim listovima. Cvijet je bijeli, mirišljavi. Zeleni se čaj proizvodi iz iste biljke kao i crni i oolong. Razlike u boji, okusu i mirisu su posljedica različitih stupnjeva fermentacije u listovima.. Kod zelenog čaja nije dozvoljena fermentacija. Odmah nakon branja listovi se podvrgavaju toplinskoj obradi da bi se inaktivirali enzimi i spriječile oksidativne promjene.
Sadrži: kofein(uz znatno manje količine drugih ksantinkih spojeva), polifenole, sadrži vitamine, eterično ulje, proteine, klorofil, organske kiseline.. Polifenoli zelenog čaja imaju izraziti antioksidativni učinak. Ova se biljka koristi u medicinske svrhe na Istoku više od 5000 godina i tamo postoji uvjerenje da se pijenjem zelenog čaja spriječava pojava bolesti. Zeleni čaj djeluje umirujuće na tijelo zbog prisutnosti amino kiseline L-teanina i djeluje antagonistički na visoku koncentraciju kofeina. Pokazuje aktivnost prema nekim patogenim bakterijama i gljivicama, a zbog prisustnosti epigalokatehin galata djeluje i na HIV virus. Nema podataka o toksičnosti, ali je potreban oprez kod konzumiranja više od 4 šalice čaja dnevno uz terapiju antikoagulansima zbog prisutnosti vitamina K. Ne preporučava se osobama s oksalatnim kamencima i onima sa niskim željezom, jer se značajno smanjuje njegova apsorpcija.
Prirodno stanište ove ljekovite biljke je područje sjevernih provincija Kine, a uzgaja se u Kini, Koreji i Japanu. Koristi se korijen, koji dolazi u 15-20 cm dugim komadima. Ta se ljekovita biljka koristi tisućama godina i dio je tradicionalne kineske medicine. Oduvijek se na tom području koristila za obnavljanje enegije chi, kod umora, iscrpljenosti, protiv čestih infekcija.
Sadrži triterpenske glikozide, saponine, polisaharide kojima se pripisuje imunoprotektivno djelovanje, izoflavanske glikozide, minerale, eterično ulje, gorke tvari...U SAD se koristi kao imunostimulans kod supresije imunosustava za vrijeme kemoterapije karcinoma. Doza je 2-6 g dnevno u prah smrvljenog korijena ili 150 mg standardiziranog ekstrakta
Alge pripadaju biljnoj skupini s velikim brojem vrsta. Morfološki su vrlo različite, a najuporabljavanija u medicinske svrhe je alga spirulina. Prirodno stanište su joj tropska i suptropska jezera visokoh pH i sa visokom koncentracijom karbonata i bikarbonata.Ona je jedna od modrozelenih algi, koje su prisutne na Zemlji 3,5 milijarde godina i koje snabdjevaju naš planet sa kisikom. Potencijalno su ogroman rezervoar hrane. U svom sastavu ima izuzetno visoki udio proteina koje naše tijelo može gotovo u potpunosti iskoristiti.
Sadrži sve esencijalne masne kiseline, esencijalne aminokiseline, vitamine, enzime, minerale, pigmente, glikogen. Istraživanja su dokazala antioksidativno i antivirusno djelovanje. Osobe koje imaju problema sa štitnjačom moraju biti oprezni kod primjene algi, zbog sadržaja na jodu.
- za ovu skupinu proizvoda nema dovoljno kliničkih potvrda o djelotvornosti. To su ljekovite biljke koje su u uporabi tisućama godina u područjima gdje prirodno rastu. One su dio tradicionalne medicine tih područja, a u zapadnom svijetu su registrirane kao sokovi, premda dolaze u različitim farmaceutskim oblicima. Za očekivati je u budućnosti znanstvenu potvrdu o njihovoj djelotvornosti.
- Prirodno stanište je Polinezija, to je zimzeleno drvo visine 3-8 m. Ima ovalni plod žuto bijele boje. Zreli plod ima karakterističan, jaki miris po siru. U tradicionalnoj medicini naroda Polinezije noni se sok koristio za različite zdravstvene probleme od dijabetesa, hipertenzije, protuupalno, artritisa-listovima se oblažu zglobovi i glava kod glavobolje. Teorija o prisutnom alkaloidu xeroninu koji obnavlja oštečene proteinske strukture u stanicama nije znanstveno potvrđena.
- Prirodno stanište je Centralna i Južna Amerika. Može narasti i do 30 m visine. Listovi su perasti i narastu i do 3 m., grozdovi plodova su težine od 3-6 kg. Plodovi su zeleni,a dozrijevanjem poprimaju tamno ljubičastu boju.
Acai se koristi u tradicionalnoj medicini kao protuupalno sredstvo, protiv gripe i prehlade, ulje se koristi kao antidijaroik. Protuupalno i antioksidativno djelovanje ove biljke je istraživano i potvrđena je inhibicija COX-1 i COX-2 enzima, kao i antioksidativno djelovanje na peroksidne radikale. Etanolni ekstrakt inhibira testosteron 5-reduktazu pa smanjuje povećanu prostatu.
- Ta je biljka grm koji prirodno raste u sjevernoj Aziji, a uzgaja se najviše u Kini i dio je tradicionalne kineske medicine. Plod je svjetlo crvene boje, mekan,okusa poput rozina. Beru se zrele bobe, koje se suše dok se koža ne smežura, a plod ostane mekan. Koristi se za podizanje obrambenih snaga organizma, kod karcinoma, hepatitisa, muške infertilnosti.
Raste u tropskim krajevima Srednje i Južne Amerike, a kultivirala se u Meksiku več tisučama godina, nekoliko vijekova prije razvoja civilizacija Inka i Asteka. Naraste od 5 m do 10 m sa spiralno postavljenim listovima povezanim na vrhu stabla. Donji dio stabla je bez lišćai tu se razvijaju plodovi. Listovi su veliki, 50-70 cm u promjeru. Plodovi su 15-45 cm dugi promjera od 10-30 cm.
Kad sazriju plodovi su obično žućkasti ili tamnocrveni, okusa sličnog ananasu i breskvi. Papaja je bogata enzimom papainom, koji razgrađuje proteine i ima sposobnost da razbija tvrda mišićna vlakna, pa su ga za tu indikaciju koristili prastanovnici Amerike.
Uporaba meda i mednih proizvoda za zdravlje čovjeka stara je sigurno koliko i čovječanstvo. Poput uporabe ljekovitog bilja, tisućljetna uporaba u novije doba dobiva znanstvenu potvrdu. Medni se proizvodi posljednjih dvadesetak godina sustavno ispituju, pripisuje im se protuupalno, antioksidativno i antimikrobno djelovanje.
Je proizvod pčela radilica, s velikim brojem sastavnica. Propolis je smjesa smola, eteričnog ulja, voska, mineralnih tvari, flavonoida i cvjetnog praha. Tamnosmeđe je boje, ljepljiv, grijanjem omekšava. Specifičnog je mirisa i gorkastog okusa. Nije topiv u vodi, otapa se u alkoholu. U košnici propolis služi za zatvaranje pukotina, on štiti košnicu od vlage i vjetra, ali ju štiti i od mogućih infekcija.
Dokazano je da Propolis in vitro spriječava rast bakterija i virusa, a in vivo potiče stvaranje stanica imunološkog sustava, kao i stvaranje protutjela. O antimikrobnom djelovanju postoje brojne studije. Na tržištu dolazi u raznim oblicima tabletama, sirupima, pastilama, sprejevima za sluznice nosa i grla te za kožu, kao i u obliku masti i zubnih pasta.
Je izlučevina posebnih pčelinjih žljezda, a služi kao hrana za maticu i ličinke. To je koncentrat hranjivih tvari sastavljen od: bjelančevina, ugljikohidrata, lipida, mineralnih tvari, vitamina, enzima.. Bijele je do bljedožučkaste boje, karakteristične konzistencije, kiselkasta i blagoljuta okusa. Matična mlječ ima bakteriostatska i baktericidna svojstva. Antibakterijska aktivnost je posebno izražena na gram(+) bakterije.
Vitamini i minerali su esencijalni za život, organizam ih ne može proizvoditi osim neke vitamine i to u nedostatnim količinama. Oni su nezamjenjivi biološki katalizatori kemijskih reakcija u našem tijelu. Omogućuju oslobađanje energije, stimuliraju metaboličke procese, pokreću biološke funkcije.
Unosimo ih hranom, vodom i lijekovima ili pripravcima. Nedovoljni unos kroz hranu ili poremetnje u apsorpciji, odnosno izlučivanju, kao i povećane potrebe organizma dovode do poremetnji u imuno sustavu i odražavaju se na obrambene mogućnosti ljudskog tijela, pa je njihova primjena kao imunostimulatora opravdana.
Nemoguće je pojedini vitamin ili mineral izdvojiti kao esencijalniji, ali se u tu svrhu više koriste antioksidativni vitamini i minerali, i najbolje ih je uzimati kroz multivitaminske pripravke jer pojedinačni, uzimani u većim dozama mogu biti štetni.
Je uključen u veliki broj enzimatskih sustava (više od 200). Fiziološke funkcije koje ovise o cinku su: rast i dioba stanice, spolno sazrijevanje, reprodukcija, zacijeljivanje rana, višestruko je uključen u imunološki sustav. Sudjeluje u ekspresiji gena, utječe na rad mozga, na stvaranje osjetilnih funkcija. Resorpcija cinka se značajno smanjuje kod upalnih procesa na sluznicama crijeva i može izazvati njegov deficit.
Cink na imunološki sustav djeluje od kožne barijere, do regulacije gena unutar limfocita. Ključan je za normalan razvojnu funkciju stanica koje posreduju nespecifičnoj imunosti poput neutrofila i NK stanica . Cink inhibira replikaciju rinovirusa, koji je odgovoran za neke od pojava obične Prehlade pa je opravdana njegova uporaba kod prehlade, naročito odmah po pojavi simptoma. Već manji nedostatak cinka utječe na funkciju timusa, na smanjuje broj CD4+, na smanjenje produkcije citokina.
Sa doziranjem cinka treba biti oprezan, jer su visoke doze toksične i mogu poremetiti apsorpciju bakra i dovesti do deficita. Gornja granica sigurnog uzimanja je 150 mg/dan.
Već dugi niz godina je prihvačeno da je glavni uzrok većini bolesti oštečenja bioloških struktura od strane slobodnih radikala. Tijekom oksidacijskih procesa nastaje ogroman broj slobodnih radikala, koji posjeduju visoku kemijsku reaktivnost, a niski stupanj specifičnosti za reaktante. Slobodni radikali ne moraju nužno biti štetni, mnogi od njih su aktivatori imuno funkcija. Naš organizam ima razvijene mehanizme za obranu od slobodnih radikala i do bolesti dolazi kad se poremeti ravnoteža između oksidativnog stresa i obrambenih antioksidativnih mehanizama ljudskog tijela.
U prirodnom antioksidacijskom mehanizmu sudjeluju endogeni antioksidansi: vitamini A, C, E, koenzimQ, minerali (cink, selen, bakar) koji su dio antioksidativnih enzima, tiolne molekule (cistein, cistamin, metionin, glutation), bilirubin, urati, katabolički peptidi... pa je opravdan njihov unos kroz hranu ili dodatke sa ciljem jačanja imuno funkcija.
- živimo u vremenu u kojem se naglašava štetnost masnoća i propagira se njihov što manji unos. Za naše tijelo je od najveće važnosti ravnomjeran unos svih sastojaka koji su neophodni tijelu. Bez masnoća nema života, nema ravnoteže u tijelu, a nema ni odgovarajuće obrane. Masne kiseline su osnovni granidbeni elemnt staničnih membrana, one su i gradivni element različitih staničnih glasnika-medijatora, bez kojih nema komunikacije među stanicama.
Upalne reakcije su jedan od načina na koji funkcionira naš obrambeni sustav, a da bi se taj proces mogao odvijati i biti u ravnoteži, tijelo mora stvarati dvojake medijatore, one koji potiču upalu, ali istovremeno i one koji smanjuju pretjeranu upalu. Tako, primjerice, od arahidonske kiseline nastaju medijatori koji potiču upalu, poput leukotriena B4 (LTB4) i prostaglandina E2 (PGE2). No, od njoj vrlo srodne EPA kiseline (eikozapentaenske kiseline) nastaju protuupalni leukotrien A3 i prostaglandin E3. Ta je ravnoteža moguća samo uz prisustvo određenih masnih kiselina. Neke od tih kiselina naše tijelo ne može stvoriti, pa ih zovemo esencijalnima, a u literaturi se često koristi njihov naziv vitamin F jer ih također, kao i vitamine unosimo hranom, premda oni strukturno nisu vitamini. EPA i DHA smanjuju upalne procese moduliranjem i utjecajem na produkciju T-stanica citokina.
Probavni trakt i crijevna sluznica su važni dio imunosustava, pa je održavanje njihove funkcije od velike važnosti. Loše prehrambene navike, stres, alkohol, kofein, lijekovi-posebice antibiotici ugrožavaju mikrofloru, pa je unos probiotika i održavanje ravnoteže mikroorganizama u tom području od velike važnosti.
U posljednjih deset godina porastao je broj znanstvenih publikacija i kliničkih ispitivanja za 25 puta. Ta su ispitivanja potvrdila opravdanost primjene probiotika, ali treba biti oprezan što primjeniti od ogromnog broja onog što se nudi na tržištu. Deklaracije su često nepotpune i na njima nedostaje glavni kriterij za njihovu primjenu, a to je broj živih klica. Minimalno potrebna količina je 109 CFU/gr ili ml. Drugi važan kriterij za primjenu je oblik koji omogučava da živi mikroorganizmi dođu do crijevne sluznice. Idealna je kombinacija različitih sojeva u jednom probiotiku, kao što je i u crijevu.
Kolostrum je prvo mlijeko, koje stvaraju sisavci 24-72 sata nakon rođenja novorođenčeta. Budući da nerođeno tele preko placente ne dobiva nikakve imunološke tvari, ono mora primiti koncentrat supstancija imunološkog sustava da bi preživilo. Kolostrum krave sadrži: imunoglobuline, citokine, faktore rasta, glikoproteine, PRP (polipeptidi bogati prolinom), enzime, vitamine, minerale, hormone.
Sastojci kolostruma goveda prolaze kroz ljudsko crijevo i dospijevaju u krvotok, gdje ih organizam može dalje koristiti. Doziranje je 2 puta dnevno po 2 kapsule, kroz mjesec dana. Nakon toga je nužno naparaviti pauzu od minimalno 6 mjeseci.
Neke gljive stvaraju polisaharide koji stimuliraju nespecifični imuno sustav. Oni se koriste u tu svrhu već više od 3000 godina u Japanu. Posebno je aktivan beta-1,3 D glukan iz stijenke kvasca (Saccharomyces cerevisieae) Brojne naučne studije su potvrdile imunostimulativno djelovanje beta-glukana, ali se još ispituje oralna primjena i nužna doza.
Neki stručnjaci preporučuju, kombinaciju beta –glukana i drugih prirodnih proizvoda koji imaju sposobnost stimulacije imunog sistema- ehinacea, astragalus. Oznake 1,3 govore da su molekule glukoze međusobno povezane na ugljikovim atomima 1 i 3, odnosno 1 i 6, a upravo su oni odgovorni za imunološko djelovanje. Takođe i veličina (mikroniziranost) čestica, kao i prisutna onečišćenja (proteini, masti…) utiču na apsorpciju i samim tim na imuno odgovor organizma.
Kad počinje starenje? Od trenutka rođenja ili od trenutka prestanka rasta(24 godine)? Razmišljanja su različita, više filozofska. Starenje je jedan prirodni proces u kojem se stanice sporije obnavljaju nego stvaraju. Sposobnosti organizma slabe, dolazi do pada koncentracije, snage, izdržljivosti, brzine, dolazi do promjena na organima. Ti se procesi odvijaju polagano i individualno, i nisu vezani uz kalendarsko starenje. Kao godina starosti računa se 65 godina, jer su to godine u kojima se odlazi u mirovinu i čovjek prestaje biti radno aktivan. Ali takav način proglašavanja nekog starim je u današnje doba neosnovano. U doba antike prosječni vijek življenja bio je 20 godina, na početku 20 stoljeća 50 godina, a danas je blizu 80 godina. Pretpostavlja se da bi gornja granica života bila 120 godina. U Hrvatskoj, prema podacima iz 2004 ima 16,6% osoba iznad 65 godina, a za očekivati je da će taj udio narasti 2025 na 27,4%.
Teorija o uzroku starenja je jako mnogo, ali najviše je pristalica teorije oksidacije. Kisik je izvor energije putem mnogobrojnih, složenih kemijskih reakcija u našim stanicama, ali isti taj kisik je i uzrok nekontroliranim, oksidacijskim procesima koji dovode do stvaranja slobodnih radikala, koji onda posljedično oštečuju stanice i dovode do procesa starenja. Kod svake stresne situacije, bilo tjelesne (upala, povreda...) ili emotivne naše tijelo troši velike količine energije, a time i kisika, što u konačnosti znači više slobodnih radikala i ubrzanje procesa starenja. Vanjski faktori kao: pušenje, alkohol, zagađena atmosfera, radioaktivno zračenje, ishrana, pretjerano sunčanje značajno ubrzavaju te procese. Veliki je nerazmjer između kalendarske i biološke dobi. Prihvatljivije je govoriti o biološkoj starosti, koju određuju stanje koštano-mišičnog, srčano-žilnog i respiratornog sustava. Starenje i starost je fiziološka pojava, koju treba prihvatiti i prilagoditi joj se. Starenje je proces koji dovodi do promjena i na psihičko i na socijalnom polju.Većina stanovništva u svijetu, pa i kod nas je svjesna da njihova kvaliteta življenja u starosti ovisi o navikama u mladosti i prilagodbi življenju u starijoj dobi, a tu od velike pomoći može biti priroda, odnosno ljekovito bilje.
U starijoj dobi dolazi do smanjenja tjelesne aktivnosti, manje se spava, oni koji žive sami manje jedu, pa su i to razlozi da dolazi do promjena stanja u organizmu. To je razdoblje u kojem se češće pojavljuju bolesti i to više njih, pa stariji uzimaju šaku lijekova svakog dana.
Satistički podaci su porazni i pokazuju da 60-80 % pacijenata starije dobi ne uzima svoju terapiju. Razloga je naravno mnogo: slabije čuju i vide, pa ne razumiju uputu o lijeku, imaju strah od štetnosti lijekova(naročito kad ih je više), lijekovi koje uzimaju izazivaju niz nuspojava, ne odgovara im miris, okus ili im je oblik neprihvatljiv. Statistika pokazuje da veliki broj bolesnika te dobi nije u stanju uzimati više od 3 lijeka dnevno pa je neophodno pažljivo procijeniti što je za pacijenta neophodno, ali i dokazano djelotvorno. Mnogi od simptoma koji se pojavljuju vrlo se uspješno mogu ukloniti ili smanjiti primjenom ljekovitog bilja. Na taj se način pojednostavnjuje terapija i postiže visoki stupanj suglasnosti, odnosno spremnosti da se propisani, neophodni lijekovi uzimaju ispravno.
Liječenje biljem je sigurno bilo prvi i niz godina jedini oblik liječenja. Danas je fitoterapija dio znanstvene medicine i nikako nije «alternativna medicina». Tisućljetna iskustva znanstveno se potvrđuju. Većina je biljaka dokazane djelotvornosti i svjedoci smo da u razvijenim zemljama postoji stalan porast interesa za ljekovito bilje. Četiri petine čovječanstva koristi (prema podacima SZO) tradicionalnu medicinu kao gotovo isključivi način liječenja, a sama fitoterapija (liječenje biljem) je temelj tog liječenja. Ne možemo negirati činjenicu da je veliki dio lijekova koji su u uporabi posredno ili izravno biljnog porijekla. Mnogi se lijekovi bez kojih ne možemo zamisliti svakodnevnicu dobivaju po uzoru na supstancije iz biljaka (aspirin-Salix alba). Ljekarnici su jedini visokoobrazovani stručnjaci u tom području i u tijeku studija stječu znanja iz mnogobrojnih srodnih područja- botanike, kemija stanice, farmakognozija, fitoterapija.. Jedan od rijetkih, isključivo ljekarničkih kolegija je onaj iz farmakognozije, koji je jedna od najstarijih prirodoslovnih znanosti. koja se bavi proučavanjem ljekovitih sirovina bijlnog, životinjskog i mineralnog porijekla (prirodni izvori). Mi u Hrvatskoj, možemo biti ponosni jer je 1896. godine utemeljen Zavod za farmakognoziju kao posebni i samostalni sveučilišni znanstveni institut, prvi takve vrste u svijetu. Mnogi drugi zavodi koji su potom osnovani u velikim znanstvenim središtima Europe utemeljeni su po uzoru na zagrebački.
Istraživanja na tom polju pojasnila su mnoge predrasude vezane uz liječenje biljem. Ljekovite biljke mogu biti i toksične, mogu izazvati nusdjelovanja, a mogu i stupiti u interakcije sa drugim lijekovima, sa hranom, te tako posredno utjecati i na bolesna stanja organizma. To je razlog da se zahtjeva izrada pripravaka od sirovina biljnog porijekla po pravilima Dobre proizvođačke prakse, što se danas i čini. Izvori za sakupljanje ljekovitog bilja su prirodna staništa i uzgoj. Danas se sve više koristi organski, ekološki uzgoj. Postoje kemijske razlike kod uzgoja, a onda o tome ovisi i djelotvornost. Jednako kako u aromaterapiji naglašavamo važnost poznavanja kemotipova eteričnih ulja i kod uporabe ljekovite biljke važno je poznavanje njenog kemizma, koji je ovisan o izvoru. Temelj čine podaci iz znanstvenih standarda za biljne medicinske produkte koje koristi EU. Oni su donešeni od Herbal Medicinal Products Working Party koja je odgovorna The Committee for Herbal Medicinal Products, a koja je dio The European Medicines Evaluation Agensy (EMEA), ESCOP (European Scientific Cooperative On Phytoteraphy) djeluje od 1989 i u nju su bili uključeni delegati iz 15 zemalja EU uz suradnju najpoznatijih znanstvenika na tom području. Od 2004 povećan je udio sudionika na 25 zemalja. Posljednjih se godina napravila revizija svih monografija i objavljene monografije su se uskladile s novim istraživanjima. Na području Europske zajednice osnovane su udruge koje skrbe o kvaliteti biljnih medicinskih proizvoda i njihovih aktivnih sastavnica utemeljenim na znanstvenim dokazima. Temeljne udruge EMEA i ESCOP periodično objavljuju monografije pojedinih ljekovitih biljaka koje se redovito usklađuju s najnovijim istraživanjima.
Mehanizam djelovanja nekih biljnih lijekova nije dovoljno poznat, a kod nekih biljaka nije dovoljno ispitana toksičnost, kao ni moguća nusdjelovanja, a razlog su izuzetno velika financijska sredstva, potrebna za pretklinička i klinička istraživanja, za koja je ne postoji interes farmaceutske industrije. To je jedno vrlo dinamično područje, gdje se saznanja neprekidno proširuju pa je za očekivati da će se u budućnosti revidirati pojedina saznanja, a i proširivati postojeća.
Nove tehnologije donjele su naravno i promjene u tom području, pa su nam danas dostupni različiti farmaceutski oblici, a oni omogučavaju lakšu standardizaciju i onda i lakše doziranje. Da bi jedan biljni pripravak bio djelotvoran, nužno je da sadrži minimum aktivne supstancije, pa su tablete i kapsule napouzdaniji oblici u terapiji. Starija populacija najradije koristi klasični oblik, čaj koji pripremaju kao dekokt ili infuz ovisno o dijelu biljke koji koriste. Mnogi su skloni tvrditi da je takav oblik najdjelotvorniji, s obzirom na činjenicu da tijelo čovjeka sadrži u tijeku života prosječno 70 % vode , a voda je ekstraktivno sredstvo kod primjene čaja.
Moguće su brojne promjene probavnog sustava kod starijih osoba. Mijenja se motilitet, posebice jednjaka i crijeva, smanjuje se sekrecija želuca, a povisuje pH, sluznica probavnog trakta je kod starijih često oštećena i pojavljuje se niz neugodnih simptoma koj se mogu ublažiti ljekovitim biljkama: Nadutost, mučnina, gubitak apetita, opstipacija.
Paprena metvica potječe samo iz uzgoja. Lišće je intenzivnog mirisa na mentol, a okusa je aromatična, prvo grije, a onda hladi. Glavna aktivna komponenta je eterično ulje(1-3%) sa glavnom sastavnicom mentolom(35-55%) mentonom(10-35%), metil acetatom, mentofuranom, cineolom, limonenom i drugim monoterpenima, te malim količinama seskviterpena. Menta sadrži različite flavonoide, a najviše luteolina, rutina, hesperidina, eriocitrina i oksigenirane flavone. Sadrži još fenolne kiseline i triterpene. Koristi se u obliku infuza za dispeptične tegobe: nadutost, mučnina, podrigivanje, povraćanje. Jedno je od najstarijih sredstava za uklanjanje grčeva u probavnom traktu. Kako je metvica kolagog i koleretik, od koristi je u starijoj dobi kod koje su česte poremetnje u stvaranju i izlučivanju žuči. Metvica je sigurna za uporabu, nije toksična, jedino je kontraindicirana kod ezofagealnog refluksa.
Je sigurno najuporabljavanija ljekovita biljka na našim prostorima, i to upravo za tegobe u probavnom sustavu, ima protuupalno djelovanje, uravnotežuje izlučivanje želučane sekrecije,, djeluje blago spazmolitski i uklanja podrigivanje. Djelatna komponenta je eterično ulje (0,5-1,5%) koje sadrži 50% seskviterpena bisabolola i njihove oksidne oblike, te proazulene matricin i matrikarin u cvijetu, sadrži flavone, kumarine (herniarin, umbeliferon), fenolne kiseline i polisaharide.
Je trajnica sa velikim glavicama koje imaju sočne ovojne listove koji se jedu. Koriste se listovi kao infuz, a na tržištu ima veliki broj i drugih oblika(tableta, kapsula, tinctura,) Koristi se kod bolova u želucu, mučnine, povračanja, osječaja punine, nadutosti, kod tegoba u hepatobilijarnom sustavu jer djeluje kao koleretik i kolagog. Posljednjih se godina ispitivalo i dokazalo djelovanje ove biljke na sniženje kolesterola, pa se vrlo uspješno može koristiti kod početnih, blagih do srednje povišenih vrijednosti masnoća. Blagi je laksativ i diuretik. Djelatne komponente su: kafeoilkina kiselina, flavonoidi-skolimozid, cinarozid i cinarotriozid, seskviterpenske laktone koji daju gorčinu listovima pa se koristi i za otvaranje apetita.
Ova se biljka u medicinske svrhe koristi tisućama godina. U prvom medicinskom pisanom dokumentu Ebersovim papirusima iz 1500 P.K. nalazi se 12 recepata sa alojom, i za unutarnju i za vanjsku primjenu. Sok ove biljke sadži dvjestotinjak supstancija, od kojih je polovica istražena i potvrđena djelotvornost, posebice na probavni takt čovjeka. Aloa sadrži 20 od 22 neophodne aminokiseline, sadrži 7 od 8 neophodnih esencijalnih kiselina koje naše tijelo ne može samo stvoriti. Sadrži antraglikozide koji su purgativi. Sadrži 8 enzima koji omogučavaju bolji metabolizam hrane i apsorpciju nutrijenata, što je od velike važnosti za ljude starije dobi. Ova biljka sadrži i sterole(β-sitosterol, lupeol, kampestrol)pa djeluje i protuupalno, a kako sadrži i salicilnu kiselinu i lupeol ima i analgetsko djelovanje. Posljednjih se godina istražuju polisaharidi iz ove biljke koji su imunostimulatori.
Tegobe u ovom sustavu su tipične i učestale kod starije populacije. Zatajivanje crpne funkcije srca izraženo je kod osoba iznad 60 godina. Loše životne navike, tako karakteristične za današnji način življenja(prehrana, nedovoljna aktivnost, pušenje, previše alkohola)dovode do gubitka elastičnosti žilnih stijenki, što se odražava na cirkulacijski sustav i na rad srca. Glog je ljekovita biljka koja može značajno smanjiti tegobe u tom području, a ginko je sigurno najpopularnije sredstvo za poboljšanje cirkulacije, posebice one cerebralne.
Glog je vrlo raširena ljekovita biljka u ovom dijelu Europe. Raste kao grm ili stablo i do 8 m visine. Od srednjeg se vijeka koristi kao srčani tonik. Na tržištu je veliki broj različitig pripravaka u različitim farmaceutskim formulacijama. Glog je idealan svakodnevan napitak za starije jer povećava snagu srčanog mišića djelujući na bolju prokrvljenost. Ima periferno vazodilatirajuće djelovanje pa snižava krvni tlak što je potvrđeno mnogobrojnim kliičkim pokusima. Aktivne sastavnice su: flavoni(viteksin), flavonoidi (spireozid, rutin, hiperozid), procijanidini, triterpeni,fenolne kiseline, amini, minerali (posebice kalij).
Je drvo koje nepromijenjeno egzistira od doba trijasa. U uporabi kao ljekovita biljka koristi se tisućama godina. Današnji oblici ove biljke su ugl.ekstrakti iz listova ubranih u jesen, kad je najveća koncentracija aktivnih komponenti. Listovi sadrže kompleksnu mješavinu od 40 različitih flavonoida, koji se najčešće standardiziraju na 22-27% flavonoid glikozida(ginko flavon glikozidi) i 6-7 % terpena (ginkolidi i bilobalidi).
Ginko se najčešće koristi kao sredstvo protiv demencije, smetnji u cirkulaciji, za usporavanje uznapredovale Alzheimerove bolesti. Ginko štiti moždane stanice od neurotoksičnosti. Minimalna terapija je u trajanju od 8 tjedan i uz primjenu mnogo većih doza od onih koje se kod nas primjenjuju. Za demenciju se korsti doza od 120-200 mg 2-3 puta dnevno, protiv zujanja u ušima 120-160 mg 2-3 puta dnevno. Flavonoidi iz ginka su snažni antioksidansi. S obzirom da ovu biljku često koriste osobe sa kroničnim bolestima, nužan je oprez jer može stupiti u interakcije: s MAO inhibitorima i antiepileptičnim lijekovima, moguća je interakcija s acetilsalicilnom kiselinom, pa je potreban oprez zbog mogućeg krvarenja, oprez je potreban i kod istovremene primjene varfarina, ne preporuča se istovremena primjena svih NSAID.
U svijetu se radi i postoji veliki broj istraživanja, i to dvostruko slijepih, placebo kontroliranih koji su potvrdili djelovanje na cerebralnu insuficijenciju, kod tinitusa, vertiga, za poboljšanje kognitivnih funkcija, antiishemična djelotvornost ugl. se koristila dnevna doza od 150 mg i to kroz 4 mjeseca. U slučajevima Alzheimera koriste se veće doze od najmanje 240 mg dnevno.
S godinama dolazi do promjena na plućima, koje onda kao posljedicu imaju slabije funkcioniranje dišnog sustava. Smanjuje se rastezljivost pluća, povećava se rigidnost prsnog koša, smanjuje se snaga respiracijskih mišića, češće su infekcije zbog pada imunosti. Kašalj i otežano iskašljavanje se često pojavljuju u toj dobi, a primjena antitusika, posebice onih opijatskih dovodi do brojnih nuspojava, a mnogi od sekretolitika nisu djelotvorni. Neke ljekovite biljke će biti od velike koristi:
Korijen bijelog sljeza se najviše primjenjuje od svih sluznih biljnih droga. Najčešće se primjenjuje kao antitusik, te kao mucilaginozum kod katara želuca i crijeva. Sluzi ove biljke stvaraju zaštitu na sluznicama. Korijen se priprema kao hladni macerat, a list kao infuz. Često seova biljka koristi kao sirup. Aktivne komponente su: polisaharidi(5-11%) sastavljeni od dviju frakcija ramnogalakturonanske i arabinanogalaktanske, zatim sadrži flavonske glikozide, fenolne kiseline, kumarin skopoletin, škrob, pektine i tanine. S obzirom da se u starijoj dobi često koriste lijekovi, treba pacijente upozoriti da ne piju lijekove istovremeno sa ovim čajem, da naprave razmak, jer se usporava apsorpcija lijekova, zbog prisutne velike količine sluzi.
Timijan je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, ali i omiljena začinska biljka. Timijan je odličan sekretolitik, koristi se kod katara gornjih dišnih puteva i kod hripavca. Dolazi u različitim farmaceutskim oblicima, a sigurno je nejpopularniji sirup. Aktivne su komponente: eterično ulje sa fenolima, razlikujue se više kemotipova, ovisno o fenolu koji prevladava (timol,karvakrol, linalol, geraniol) sadrži alifatske alkohole, flavonoide, fenolkarbonske kiseline kavenu i ružmarinsku, saponine i arabinogalaktan.
Od davnina se lišajevi koriste za liječenje i kao hrana. Aktivne su komponente: polisaharidi topljivi u vodi (lihenan, lihenin, izolihenan, izolihenin). Gorak okus daju lišajne kiseline(fumaroprotocetrarna, usninska). Visoki udio lihenana i izolihenana koji su polisaharidni hidrokoloidi, zaštičuju upaljenu sluznicu, djeluju protuupalno, i smanjuju podražaj na kašalj. Najnovija znanstvena istraživanja pokazala su da galaktomanani i glukani imaju imunostimulirajuće djelovanje. Prisutna usninska kiselina ima antibakterijsko i antifungalno djelovanje, posebice djeluje na gram(-) bakterije.
U bubrezima strijih osoba dolazi i do anatomskih i funkcijskih promjena. Kod muškaraca iza 30 godine života počinje bujanje žljezdanog tkiva prostate, kao posljedica hormonskih promjena. Postoje dvije temeljne grupe tegoba koje se mogu pojaviti, opstrukcijske, kod kojih dolazi do naprezanja kod izmokravanja, odgođenog početka mokrenja, isprekidanosti mlaza, dugotrajnog mokrenja, te nedovoljnog pražnjenja, a koje su posljedica postupnog sužavanja mokraćne cijevi u dijelu kojim prolazi kroz prostatu i iritacijske kod kojih je učestalo mokrenje po noći i hitan nagon za mokrenjem, bez odlaganja, a koje nastaju zbog pritiska povećane prostate na vrat mokraćnog mjehura. Starije osobe obih spolova imaju povećani rizik za cistitis. Žene su sklonije uroinfekcijama, posebice onima sa Escherihijom coli, zbog anatomskih karakteristika. Ljekovite biljke tu mogu biti izuzetno korisne, kao preventiva ili kao adjuvantna terapija.
Prirodno stanište ove patuljaste palme je Sj.Amerika, ali je kao ljekovita biljka najviše u uporabi u Europi, posebice Njemačkoj, gdje je lijek izbora kod benigne hiperplazije prostate I i II stupnja kroz dugi niz godina. Sigurno je najuporabljavanija biljka za uklanjanje tegoba kod povećane prostate(dizurija, polakisurija, no kturija, retencija urina), ali i za njeno smanjenje, jer djeluje inhibitorno na enzim 5-α-reduktazu (spriječava pretvorbu testosterona u dihidrotestosteron što se smatra osnovnim uzrokom povećanja prostate) Ima protuupalno djelovanje inhibitorno djelovanje na androgene receptore. Sastavnice ove biljke su: β-sitosterol, stigmasterol,, slobodne masne kiseline, flavonidi, triterpeni, polisaharidi, alkanoli. Dnevna doza je 1-2 g droge ili 320 mg lipofilnog ekstrakta.
Uporaba ove biljke datira od antičkih vremena. Koristi se list i korijen, ali su različitog sastava, pa i djelotvornosti. Listovi sadrže kavenu kiselinu i njene estere, flavonoide (kemferol, izoramnetin, kvercetin), značajne količine minerala (kalcij, željezo, sumpor, natrij, kalij, mangan, fosfor) i vitamine(vitamin C i karoten). Listovi se koriste kao blagi diuretik. Korijen koprive sadrži: lektine(UDA-urtica dioica aglutinin), β-sitosterol, skopoletin, , fenilpropane, lignane i derivate, ceramide, hidroksi masne kiseline. Korijen se koristi za liječenje benigne hiperplazije prostate I- III stupnja (po Alkenu i Vahlensiecku) i kod poremetnji u mokrenju.
Je poznata začinska biljka. Njezina ljekovita svojstva poznata su od antičkog doba. Aktivna komponenta je eterično ulje čiji je sastav varijabilan i ovisi o nizu čimbenika. Eterično ulje sa fenolima (timolom i karvakrolom) pokazuju anibakterijska svojstva, pa se ova biljka može koristiti u preveniranju infekcija mokraćnih puteva u obliku čajnog napitka. Priprema se kao infuz.
Posljednjih godina se brusnica preporučuje kao čudotvorna biljka za uklanjanje infekcija urinarnog trakta. Neosporno je da je brusnica korisna, posebice kao preventivno sredtvo i kod infekcija Echerihijom coli jer spriječava zadržavanje te bakterije na stijenkama mjehura. Zbog sadržaja na voćnim kislinama znčajno povisuje kiselost urina i djeluje antiseptički. Mogu se koristiti svi oblici, ali je potreban oprez kod osoba sklonih stvaranju kamenaca, zbog visokog sadržaja oksalata. .
Kao i kod ostalih sustava sa starenjem dolazi do promjena u nervnom sustavu. Naravno da su te promjene vrlo različite i ovisne o nizu čimbenika. Smanjuje se neuronska aktivnost, smanjuje se izlučivanje neurotransmitera, dolazi do neurokemijskih promjena, pa i sama se težina mozga smanjuje. Ono što je možda najveći problem u starijoj dobi je prestanak aktivnosti, gubitak motivacije, osječaj napuštenosti i nekorisnosti, što onda dovodi do depresije, napetosti, potištenosti, nesanice i u konačnosti do psihijatarskih oboljenja. Ljekovite biljke mogu u početku ta stanja ublažiti i ukloniti, odnosno spriječiti.
Sigurno je najuporabljavanija ljekovita biljka za umirenje živčanog sustava. Koristi se od srednjeg vijeka kod nemira, nesanice, nervoze, tahikardije, nervoznog srca, nervoznog želuca te kao spazmolitik. Nekada su se koristili tekući oblici, a danas tablete i kapsule. Aktivne komponente su: eterično ulje sa monoterpenima-kamfen, pinene, limonen, cimen, seskviterpenima-valerol, valeranon, kariofilen, iridoidi-valepotrijati. Neugodan, karakterističan miris izaziva valerijanska kiselina.
Najpoznatiji biljni antidepresiv, dokazane djelotvornosti. Jedan od rijetkih biljnih lijekova koji je prihvaćen od službene medicine i psihijatrije. Aktivna komponenta je hipericin, koji utječe na aktivnost središnjeg i vegetativnog živčanog sustava. Drugi bitni sastojak je hiperforin koji koči ponovnu pohranu serotonina, noradrenalina i dopamina te izaziva tzv.down regulaciju kortikalnih β-adrenergičnih receptora i serotoninskih 5-HT receptora. Uspješno uklanja potištenost, tugu, tjeskobu, melankoliju, razdražljivost, nezainteresiranost.
Hmelj je biljka penjačica na čijim se češerima, na plodnim ljuskama nalaze žljezde(lupulin) koje se koriste kao droga. Od ranog se srednjeg vijeka koristi u proizvodnji piva, ali i kao sedativ i to posebice kod nesanice izazvane prenapregnutošču organizma, nemirom ili blagom depresijom, što su sve tipični simptomi kod starijih osoba. Hmelj se zbog svog gorkog okusa koristi i kao stomahik za povećanje izlučivanja želučane sekrecije i otvaranje apetita.
Posljednjih se godina puno istražuje utjecaj na ženske hormone, ali i na metabolizam kostiju, jer pojačava stvaranje kostiju, pa je indiciran upravo u straijoj dobi za spriječavanje pojave osteopenije i osteoporoze. Aktivna komponenta je eterično ulje sa mircenom, kariofilenom, linalolom, farnezenom. Sadrži flavonoide, trjeslovine, fenolkarbonske kiseline, proantocijanidine, polisaharide.
Koža s godinama gubi elastičnost i vlagu, sklona je perutanju i svakakao zahtjeva posebnu njegu. Kod pojave suhoće i blažih upalnih procesa od velike koristi će biti ulja dviju ljekovitih biljaka.
Gospina je trava vrlo raširena biljna vrsta, koja raste na različitom tlu. U našem je narodu izuzetno popularan uljni macerat ove bijke, koji se priprema u maslinovom ulju i izrazite je crvene boje. Ima antibiotsko, antimikotsko i antivirusno djelovanje, ubrzava zacijeljivanje rana, opekotina, korisno je sredstvo kod suhoće kože, neurodermatitisa, ali i kod reumatskih bolova i mijalgija. To bi ulje trebalo biti sastavni dio svake kućne ljekarne. Aktivne komponente su:dehidrodiantroni, flavonoidi, biflavoni,floroglucinski derivati, procijanidini, eterično ulje, steroli..Lipidni je macerat fototoksičan pa se ne smije koristiti prije sunčanja.
Uljni macerat cvijetova nevena tradicionalno se koristi kao protuupalno sredstvo za kožu i sluznice te za zacijeljivanje rana. Aktivne komponente su triterpenski saponini, slobodni i esterificirani triterpenski alkoholi, karotenoidi, flavonoidi, polisaharidi, steroli, seskviterpeni i eterično ulje.
Apiterapija je uporaba pčelinjih proizvoda u liječenju i preveniranju bolesti. Med je droga zoološkog podrijetla koja nastaje radom pčela radilica Apis mellifera. Med nastaje u mednom mjehuru pčele iz nektara cvjetova koje one skupljaju i prerađuju. Pomoću enzima pčela iz saharoze stvara glukozu i fruktozu, a višak vode uklanja prozračivanjem košnice. Svojstva meda ovise o biljnom carstvu iz kojeg pčela crpi nektar, pa se svojstva meda značajno razlikuju. Dužim stajanjem med postaje čvrst, a blagim grijanjem (ne viša temperatura od 50 oC) postaje opet tekuć.
Uporabu meda i drugih pčelinjih proizvoda kao hrane, ali i kao lijeka možemo pratiti kroz cijelu povjest čovječanstva, u svim civilizacijama i na svim kontinentima. Najstariji dokaz zapisan je na mezopotamskoj glinenoj pločici, a i Ebersovi papirusi (nastali oko 1550 godine prije Krista- smatra se najvrednijim medicinskim pisanim dokumentima) spominju njihovu ljekovitost. U Kini i danas jednako kao i tisućama godina prije veliki značaj za zdravlje pridaju medu i drugim pčelinjim proizvodima.
Znanstvena istraživanja potvrdila su ona empirijska. Još uvijek postoje različiti stavovi prema tim proizvodima, jer ih mnogi liječnici smatraju u prvom redu živežnom namirnicom. Danas se osim meda koristi propolis, matična mlječ, pelud, vosak I pčelinji otrov. U med se dodaju ekstrakti ljekovitog bilja čime se postiže ciljana djelotvornost na pojedine organe ljudskog tijela. Danas se pčelinji proizvodi sve više koriste u medicini i zahtjeva se postavljanje standardiziranih mjerila i za poizvodnju i za manipulaciju kao i kod drugih lijekova. Stvaraju se liste indikacija bolesti koje se mogu uspješno liječiti, koje su znanstveno utemeljene, a nastoji se stvoriti kliničke protokole da bi se povečala učinkovitost.
Med ne može biti jedinstvenog sastava, jer mu sastav ovisi o sirovini iz kojeg ga pčele stvaraju, a ovisi i o godišnjem dobu. Kako med sadrži i peludova zrnca, pomoću njih se može odrediti koja je biljna vrsta bazna sirovina, pa zato imamo različite vrste meda: livadni, bagremov, kaduljin, kestenov..
Med dobre kvalitete sadrži do 80% invertnog šećera, 16-20 % vode, 1-10 % saharoze, flavonoide, aminokiseline, organske kiseline, inulin, minerale, vitamine..
Med se oduvijek koristio za bolesti respiratornog sustava, kod želučano crijevnih bolesti, za liječenje rana I kožnih bolesti, hemoroida. Danas se koriste u medicinske svrhe najviše koriste propolis, matična mlječ, pelud I pčelinji otrov.
Propolis nazivaju pčelinjom smolom, ali sastav propolisa je vrlo kompleksan (sadrži oko 150 sastavnica). Osim smole tu su balzami, eterična ulja, flavonoidi, minerali, cvjetni prah…Sam naziv potječe od grčkih riječi pro=prije, ispred I polis=grad što se tumači kao branitelj grada jer je primarna uloga propolisa obrana košnice od neprijatelja i spriječavanje infekcija u košnici. Prostor košnice je nasterilniji prostor u prirodi, kojim ga održava takvim upravo propolis, zbog svog antibakterijskog, antimikotskog i antivirusnog djelovanja. Istraživanja su potvrdila da takvu djelotvornost propolis ima i u ljudskom organizmu, pa ga možemo smatrati prirodnim antiinfektivom. Velika prednost propolisa je što ima i protuupalno djelovanje te djeluje zaštitno na sluznice.
Matična je mlječ izlučevina posebnih pčelinjih žljezda (čeonih ili ždrijelnih), koje imaju samo pčele radilice. Služi pčelama za hranu matice i ličinaka. Da bi se mogla stvoriti mlječ mora biti dovoljno peludi, meda i vode te odgovarajuća temperatura. Matična je mlječ vrlo hranjiv, visokoenergetski proizvod koji se koristi u stanjima iscrpljenosti organizma. Povećava otpornost tijela na izazove današnjice: stres, umor, lošu ishranu.
Pelud ili cvjetni prah su muške stanice biljaka. To su mala zrnca koja se nalaze u prašniku. Cvjetovi različitih biljaka sadrže vrlo različite količine zrnaca( od 100000 do 6000000). Pčela otvara prašnike kada sleti na cvijet i prah se lijepi na trbuh, formiraju se kuglice koje sprema na posebna mjesta na stražnjim nogama. Pelud se dalje obrađuje u košnici. U peludi su sve supstancije neophodne za rast i razvoj, smatra se savršenom, najpotpunijom hranom. Koristi se za jačanje organizma, u postoperativnom razdoblju, poslije kemoterapije i zračenja, te za otvaranje apetita i kod djece i kod odraslih.
Na donjem dijelu tijela pčela ima žljezdu za proizvodnju otrova, sabirni mjehurić i žalac. Kod uboda čovjeka ili životinje, a sa ciljem obrane žalac se otkine od tijela i pčela ugiba. Pčelinji je otrov bezbojna tekućina, koja na zraku vrlo brzo očvrsne. Pčelinji otrov se sastoji od melitina, polipeptida sastavljenog od 26 aminokiselina i u značajno manjoj količini od apamina , polipeptida sastavljenog od 18 aminokiselina. Sadrži enzime: hijaluronidazu koja omogućava lakše prodiranje otrova u tijelo žrtve i fosfolipazu koja razara eritrocite i smanjuje sposobnost zgrušavanja krvi. Pčelinji otrov spada u skupinu jakih otrova. Koristi se lokalno protiv bolova mišića i zglobova te reumatskih bolova. Djelovanje samog uboda na čovjeka ovisi o mjestu uboda, broju uboda, kao i individualnoj osjetljivosti.
Probiotici su živi mikroorganizmi kojima uspostavljamo ravnotežu u organizmu i time značajno utječemo na zdravlje. Kultura probiotika mora biti sposobna da opstane u tijeku skladištenja i da može djelovati na ciljnom mjestu, najčešće je to crijevo.
O bakterijama u našem organizmu govorimo kao o neprijateljima koje svakako moramo uištiti. Zaboravljamo da bez njih ne možemo i da u nama živi ogroman broj vrlo korisnih bakterija. Kako naš način življenja i ishrana smanjuju njihovu količinu i time omogučavaju povećanje broja onih loših bakterija, koje ugrožavaju naše zdravlje postaje neophodno unositi ih direktno. To je razlog da na tržištu imamo različite proizvode. Posljednjih dvadesetak godina provode se kliničke studije koje dokazuju djelotvornost ovih proizvoda. Probiotici se uvijek povezuje sa probavnim traktom, ali oni djeluju i na drugim mjestima, posebice urogenitalnom traktu i na kožu. Rodnica (vagina) je kolonizirana sa 50 vrsta raznih mikroorganizama. Najveći dio otpada na laktobacile za koje se smatra da su osnovni obrambeni mehanizam domaćina od infekcija.
Statistički podaci pokazuju da svaka žena barem jednom u životu oboli od infekcije urogenitalnog trakta. Prisutnost probiotika se smatra najznačajnijim faktorom smanjenja rizika od takvih infekcija.
Već 4 tisućljeća je poznato da zdravlje počinje u crijevima. Gotovo i nema osobe koja ne zna za prisutnost «dobrih» bakterija u crijevu. Što one tamo rade. Održavaju ravnotežu sa lošim bakterijama, upravljaju mijenom tvari koje unosimo u organizam, proizvode neke vitamine, neutraliziraju štetne tvari, pa na taj način spriječavaju pojavu bolesti. Kad se loše-patogene bakterije vežu za stanice crijevne sluznice, započinje proces upale, koji omogučava prolaz tim bakterijama u krv i širenje po tijelu, i to je način kako se bolest širi. Probiotici normalizaciju i reguliraju stolicu, mogu se koristiti i kod proljeva i kod zatvora. Korisni su i za zaštitu i regeneraciju kože i sluznica.
Bakterije su važan dio našeg obrambenog sustava. Unosom probiotika značajno se povećava snaga obrane tijela, pojačava se fagocitoza, povećava se broj stanica NK(natural killers), stimulira se sekrecija imunoglobulina (IgA), potiče se stvaranje peptida koji sudjeluju u imuno odgovoru.
Dnevno bi se moralo unjeti od 1-10 milijardi probiotičkih bakterija kako bi se uravnotežilo crijevnu floru.
Probiotici se primjenjuju u preventivne svrhe ili kao adjuvantna terapija. Oni održavaju homeostazu-ravnotežu probavnog trakta. Na našem tržištu se nalaze probiotici s jednim ili sa više različitih sojeva bakterija i sa raličitim brojem klica. Postoje i različiti oblici: kapsule, tablete, tablete za žvakanje, prah, otopine, vaginalete.. Terapeutska vrijednost probiotika procjenjuje se prema broju živih mikroorganizama u jedinici proizvoda.
Prebiotici su neprobavljivi sastojci hrane (biljna vlakana, inulin, fruktooligosaharidi) koji povoljno stimuliraju rasta i aktivnost bakterija u crijevu. Prebiotici su važni za preživljavanje prolaza kroz probavni sustav probiotika i dolazak na njihov cilj, u crijevo.
Najpoznatiji prebiotik je Inulin, fruktooligosaharid koji se pojavljuje u više od više desetaka tisuća različitih biljaka. U znatnoj količini sadrže ga cikorija, čičoka, artičoke, poriluk, luk, bijeli luk i mnoge žitarice. Zbog male energetske vrijednosti (oko 1,5 kcal/g) inulin i fruktooligosaharidi često se koriste kao niskokalorični zaslađivači. Posebno su dobri za dijabetičare, jer ne potiču izlučivanje inzulina. Istraživanja su pokazala da inulin snizuje razinu ukupnog kolesterola i da poboljšava omjer dobrog i lošeg, u korist dobrog.
Svi mi imamo svoje male ili velike kućne ljekarne, ovisno o našim potrebama i broju ukućana. Kućna ljekarna mora biti na suhom i ne toplom mjestu, zaštičena od svjetlosti i od djece (a ne u kupaonici ili kuhinji). Morala bi biti dovoljno velika da bude pregledna, a ne da u žurbi, kad nam nešto hitno treba, ne možemo to pronaći. Kućna ljekarna je mjesto gdje bi trebala stajati i sva medicinska dokumentacija za svakog pojedinog člana obitelji, kao i telefonski brojevi liječnika i ljekarne.
A što držati u takvoj ljekarni, moraju li to biti isključivo kemijski lijekovi ili postoji i alternativa? Kućna ljekarna ima cilj i svrhu da si pomognemo odmah, u trenutku kad nam je to potrebno kod nekih blažih tegoba, zbog kojih ne moramo liječniku ili ako se nešto dogodi u vrijeme kada nam nije dostupna ni ljekarna, a ni liječnik.
Osnovna kućna ljekarna mora imati fiziološku otopinu za ispiranje rana i povreda, ali i za kapanje u nos kad je začepljen, mora imati sterilne gaze, komprese, flastere, škare. Rane i opekotine uspješno ćemo tretirati uljem gospine trave (kantarion) koje je uljni macerat ljekovite biljke Hypericum perforatum, a koje djeluje protuupalno, antibakterijski, antivirusno i antimikotski. Korisno je imati i uljni macerat nevena (Calendula officinalis) kod pojave alergija, dermatitisa ili samo grube kože. Za kožne tegobe će koristiti gel od aloje koji ima protuupalno djelovanje i hidrira kožu, spriječavajući njeno isušivanje. Od koristi je kod opekotina (i onih izazvanih sunčanjem), alergija, uboda insekata i u tom se slućaju često koristi sa eteričnim uljima. Na tržištu postoje već gotove kombinacije namjenjene i preventivi i kurativi, a mogu se korisiti i vlastiti proizvodi, jer su nam dostupna i kvalitetna pojedinačna eterična ulja. Kod odabira ulja treba se savjetovati sa ljekarnikom, naročito ako imate malu djecu i obavezno provjeriti kvalitetu takvog ulja. Eterična ulja moraju imati naznačeno hrvatsko i latinsko nazivlje, način uzgoja i dobivanja, kemotip, zemlju porijekla.
Ono s čime se najčešće borimo je povišena temperatura i prehlada, povezana sa upalom grla, začepljenim nosom i u zadnjoj fazi sa kašljem. Ne trebamo se bojati temperature, naše se tijelo riješava viška topline pomoću povišene temperature i zato je nije dobro odmah skidati, a naročito je štetno koristiti sredstva koja to čine naglo i drastično. Temperaturu ne bi trebalo skidati do 38,5 o C jer tijelu više odmažemo, nego pomažemo. Oprez je potreban kod djece i to one manje jer je kod njih porast temperature puno brži i može dovesti do konvulzija. Temperatura se najjednostavnije skida fizikalnim metodama. Nije potrebno bolesno dijete nositi u kupaonu i tuširati, dovoljno je namočiti plahtu vodom i dijete pokriti. Vrlo brzo će doći do pojačanog znojenja i pada temperature. Potrebno je dijete nakon toga presvući u suhu odjeću. Korisno je piti čajeve od ljekovitih biljaka koje pojačavaju znojenje i tako snizuju temperaturu. Čaj od cvjetova bazge (Sambuci flos) i cvjetova lipe (Tiliae flos )će tu najviše koristiti.
Začepljeni nos je najčešće prvi simptom prehlade. Nema potrebe odmah koristiti kapi za nos, kod djece do dvije godine starosti se ne bi smjela ni koristiti, jer je njihova sluznica osjetljiva i može se trajno oštetiti. Dovoljno je ukapavati fiziološku otopinu ili sada ima veliki broj različitih kombinacija sa morskom vodom u prikladnim oblicima(spray). Za one najmanje najkorisniji je dekokt od korijena bijelog sljeza (Althae radix). Za upalu grla i spriječavanje razvoja infekcije, i virusne i bakterijske, pomoći će nam pčele, odnosno propolis. Propolis je proizvod koji bi trebalo imati svako kučanstvo i odmah, kad se pojave prvi simptomi prehlade početi ga primjenjivati. Propolis je prirodni atibiotik, ali za razliku od antibiotika djeluje i protuvirusno. Kod upale grla mogu se koristiti i mnogobrojne ljekovite biljke, kao islandski lišaj(Lichen islandicus) i kadulja(Salviae folium), a korisno je uzimati dodatno vitamin C i cink.
Ako su se simptomi pojačali i pojavio se kašalj priroda nam nudi veliki broj ljekovitih biljaka, koje će biti od koristi. One dolaze u različitim farmaceutskim oblicima(sljez-Althae folium i radix, trputac-Plantaginis folium, islandski lišaj- Lichen islandicus, bršljan- Hederae folium,timijan- Thymi folium, jaglac- Primulae radix.), a mogu se naravo koristiti i kao čajevi.
Česti su problemi sa probavnim traktom, od mučnine, osječaja težine i nadutosti, pa do proljeva i zatvora. Prirodna sredstva nam tu mogu biti od velike pomoći. Najjednostavniji način primjene je piti čaj, ali za one koji to ne vole ili im je neprikladno, postoje i tabletirani oblici.
Metvica (Menthae piperitae folium) je biljka koja se može koristiti kod svih želučanih tegoba, osim ezofagealnog refluksa (jer ga pogoršava, s obzirom da je spazmolitik). Ona je holagog i holeretik, blagi je sedativ, pa je idealno sredstvo za tzv. želučanu nervozu koja je često prisutna zbog našeg stresnog načina življenja. Kod djece sa želučanim tegobama preporučuje se matičnjak (Mellisae folium) koji je srodnik metvice, ali blaži i ne sadrži mentol. Čaj od matičnjaka se preporuča i trudnicama u prvim mjesecima trudnoče, kad su prisutne mučnine i povračanja. Za te tegobe, kao i za bolest putovanja koja ima slične simptome korisna je začinska biljka đumbir (Zingiberis rhisoma). Ona je korisna i kod prisutnog viška kiseline, kao i sladić (Liquiritiae radix). Ukoliko se pojavio proljev nužno je primjeniti promjene u ishrani i piti dovoljno tekućine da se ne poremete elektroliti i ne dođe do dehidracije organizma. Najkorisnije je piti čajeve od ljekovitih biljaka sa visokim udjelom trjeslovina koje zaustavljaju proljev To su: plod borovice (Myrtilli fructus), kora hrasta(Quercus cortex) podanak petoprste(Tormentillae rhisoma) ili plod šipka (Cynosbati fructus) Od velike je važnosti vratiti poremećenu ravnotežu u crijevnoj flori, što se dešava i kod primjene antibiotika, jer se uništavaju, sve bakterije i dobre i loše. Veliki je broj proizvoda sa pre i probioticima, namjenjenih različitim dobnim skupinama, a neki sadrže u sebi i optimalne količine elektrolita.
Svaki čovjek se u tijeku života susretne sa jednom neugodnom boli, glavoboljom. Netko je izbrojao da postoji 176 vrsta glavobolja i da uzročnika ima jako mnogo, ali u 90% slučajeva uzrok je psihički i zato nije potrebno odmah uzimati tablete protiv boli. Često puta je dovoljno prošetati se, popričati sa dragim ljudima, opustiti se, dozvoliti si odmor. Dozvolite si večer bez televizije sa mnoštvom negativnih vijesti, sa puno ubistava, mržnje i zla, jer poslije toga je gotovo nemoguće mirno zaspati. Popijte radije šalicu čaja od opuštajućih biljaka lavande (Lavandae flos), matičnjaka (Mellissae folium), metvice (Methae piperitae folium), odoljena (Valerianae radix), hmelja (Lupuli strobuli) u ugodnom društvu i glavobolja će nestati, a vi ćete lagano i brzo utonuti u san, jer nesanica je isto jedan od vodećih problema današnjice zbog našeg načina življenja. Ovisno o uzročniku kod glavobolje se mogu korstiti mnogobrojna prirodna sredstva, pitajte svog ljekarnika, on će vam dati najbolji savjet.
U razdoblju cvatnje biljaka javljaju se alergije. Može li tu pomoći priroda? Naravno, najkorisnije je pripremiti organizam, još u razdoblju zime. Prvo treba provesti kuru detoksifikacije, promjenama u ishrani i uporabom ljekovitih biljaka koje djeluju na dva naša organa preko kojih uklanjamo sve ono što je štetno u našem organizmu. To su bubrezi i jetra. Biljke koje se koriste su breza (Betulae folium), preslica (Equiseti herba), peršin (Petroselini folium), kopriva (Urticae folium), maslačak (Taraxaci radix), trava-iva (Teucrii montani herba), čičak (Bardanae radix), ..nakon toga korisno je pomoći organizmu da ojača svoj imuno sustav, jer alergijska reakcija je reakcija upravo imuno sustava na alergene. Imuno sustav se može pojačati pomoću biljaka, najpoznatija je ehinacea, ali i pomoću vitamina i minerala ili matične mljeći ili kolostruma. Potrebe su svakog organizma drugačije i ovisne o nizu čimbenika (dob, ishrana, spol, socio-ekonomski faktori, ..) zato je najbolje potražiti savjet u ljekarni.
Proljeće je vrijeme kad se većina ljudi žali na manjak energije, to je razdoblje kad se priroda budi,a mi imamo osječaj da se ne možemo pokrenuti. Mnogo je ljekovitih biljaka, tzv. adaptogena( ginseng, eleuterokok, sibirska ruža) koje će nam osigurati više energije, kao i biljaka koje izazivaju termogenezu (kava, zeleni čaj, guarana, mate čaj) i pospješuju energetski nivo. Od koristi su i proizvodi koje za nas stvaraju pčele radilice (med, matična mlječ, polen).
Čovjek je nedjeljivi dio prirode, i ima li išta prirodnije nego koristiti svo bogatstvo koje nam ona pruža, da zadržimo ravnotežu sa kojom se rađamo, a to je zdravlje.
Spavanje je, jedna od osnovnih potreba organizma, te je važno kao hrana i disanje. Spavanje je složeno stanje u kojemu se organizam odmara, opušta i oporavlja od aktivnosti. Tijekom spavanja isključuju se osjetila i nema vanjskih podražaja. Moždane se funkcije smanjuju, mišići se opuštaju, a probava se aktivira. Spavanje uobičajeno traje 7-8 sati, ali njegovo trajanje ovisi i o starosti osobe i o godišnjem dobu. Djeca spavaju duže od starijih, a tijekom zime ljudi spavaju 40 minuta dulje nego ljeti.
Neasanica je po definiciji je izostanak sna, ali može označavati i nedostatno spavanje uzrokovano nemirom, uz česta buđenja. Lista potencijalnih uzročnika je ogromna: briga, strah, neizvjesnost, fizički ili češće psihički umor, pretjerana hladnoća ili toplina, raličite psihoze i neuroze, ali uzročnik mogu biti i neke bolesti i neki lijekovi.
Zašto uopće spavamo? Unatoč brojnim istraživanjima i napretku medicine, još uvijek ne znamo točnu funkciju sna. Postoje naravno različita razmišljanja i različiti pristupi. Jedno je da je spavanje pasivni proces koji se pojavljuje zbog zamora živčanog sustava, a drugo je da se radi o aktivnom procesu u kojem centri u mozgu šalju signale sa svrhom inhibicije aktivnosti i dovode do sna. Tijekom spavanja pojavljuju se različite faze, koje se izmjenjuju. Mišični tonus je za vrijeme sna smanjen, frekvencija srca i disanja je nepravilna, mogu se pojaviti nepravilni mišični trzajevi. Mozak ne spava, on može biti jednako aktivan, kao u budnom stanju, ali osoba koja spava nije svjesna svoje okoline, nije budna. Što se tiče duljine spavanja, nema pravila. Svaki organizam ima drugačiju potrebu za snom, netko 4 sata, a netko i osam sati. U tijeku života se ta potreba mijenja, u starosti se obično manje spava. Smatra se da čovjek provede trećinu svog života u snu. Istraživanja su pokazala, da ljudi koji imaju potrebu za manje sna su zdraviji, imaju višu razinu energije pa su aktivniji, ali su i agresivniji.
Nesanica nije opasna po život, ali ljudi koji ne spavaju dovoljno su umorni, cijeli dan pospani, razdražljivi, ne mogu se koncentrirati i nisu u mogućnosti obaviti svoje svakodnevne zadatke. Nesanica je najčešči poremečaj spavanja, koji onemogučava radno i socijalno funkcioniranje, odnosno umanjuje kvalitetu življenja. Od kratkotrajne prolazne nesanice oboljeva 30 % ljudi, ali ta nesanica ne izaziva trajne posljedice, od kronične nesanice pati oko 20 % ljudi, i češće se pojavljuje u starijoj dobi. Sa kratkotrajnom nesanicom se sigurno svaka osoba susretne u životu. Ona se pojavljuje zbog: zbog promjene okoline, novog radnog mjesta, problema na poslu ili obitelji, strahu zbog ispita ili iščekivanja nekog događaja, promjene vremenske zone...Kronična nesanica, koja vremenski može trajati dugo ozrokovana je uvijek ozbiljnim problemima, gubitkom posla, smrču u obitelji, rastavom..Poremečaji sna se javljaju i kod rada u smjenama i burnog života.
Za novorođenčad je karakteristično da su NREM i REM faze podjednake i da se u dobi od nekih 8 mjeseci NREM faza produljuje i čini 2/3 spavanja. Djeca se najčešće bude u REM fazi i zato je od velike važnosti u prvih 6 mjeseci života naučiti ih na određeni ritam spavanja. U dobi od 18 mjeseci pa do 6 godine česte su pojave noćnih mora, koje su uzrokovane svakodnevnim događanjima. Nesanicu djeca pokazuju kroz nervozu, poremečaj pažnje, jer se smanjuju kognitivne sposobnosti pa su češće ozljede.
Nesanicu je ponekad teško dijagnosticirati, zbog njene subjektivne prirode. Obrasci spavanja su vrlo različiti za svakog pojedinca. Nesanice se dijele prema trajanju i prema uzroku.
Muškarci i žene se razlikuju i kada je riječ o spavanju. Tome su uzrok hormoni, žene pred menstruaciju spavaju nemirnije i češće se bude. Žene u perimenopauzi i posebice u menopauzi imaju problema s spavanjem zbog smanjene razine estrogena. One brzo zaspu, ali se već nakon nekoliko sati bude i to oznojene i vrlo nemirne. Upravo manjak estrogena je uzrok pojavi simptoma: kao što su unutrašnji nemir, nesanica, pojačano znojenje. Sljedeći uzrok nesanice kod žena je depresija. Zbog manjka progesterona u drugoj životnoj polovini mnogo žena pati od depresije praćene nesanicom.
Trudnice na početku trudnoće imaju povećanu potrebu za snom, zbog povećane razine progesterona. U drugoj trećini trudnoće se smanjuje dužina dubokog sna i dolazi do češćeg buđenja u toku noći. Nesanica pred kraj trudnoće uzrokovana je čestom pojavom grčeva u listovima, bolovima u krstima ili zbog sve češći i jačih pokreta bebe.
Pacijenti sami često uzimaju i zahtjevaju od svojih liječnika lijekove protiv nesanice, pa dolazi do zlouporabe. Razvija se ovisnost i povečavaju se problemi sa nesanicom. Već samo dugotrajno uzimanje anksiolitika, antidepresiva, sedativa, razvija toleranciju i izaziva nesanicu. Lijekovi za nesanicu trebali bi se uzimati u najmanjoj mogućoj dozi i najkraćem trajanju, a svakako pod kontrolom liječnika.
Postoji niz vrlo korisnih mjera da bi se izbjegla nesanica. U nefarmakološke mjere spada edukacija higijenskih mjera za nesanicu. Prostorija u kojoj se spava mora biti povoljne temperature, mirna. Preporučljivo je ne jesti navečer tešku hranu i uopće pretrpavati želudac, jer to sigurno onemogućava usnivanje. Svakako treba izbjegavati, popodnevna dremanja ili ona pred televizorom. Korisno je ići na počinak u isto vrijeme, da tijelo prihvati određeni ritam.
Za kratkotrajnu nesanicu od koristi će biti lijekovi što nam ih nudi priroda, u obliku tople šalice čaja ili tableta, a za kronična nesanica zahtjeva drugačiji pristup i prvo se mora ustanoviti uzrok.
Je hormon koji regulira ritam tijela, luči ga hipofiza, a naziva se još i hormonom sna. Ako ga u organizmu nema dovoljno može se nadoknaditi kroz dodatke prehrani. Nedostatak se prepoznaje po izrazitom umoru, slabosti mišiča, problemima sa probavnim sustavom. Kortizol je hormon u tijelu, o kojem ovisi aktivnost organizma. Za normalnu izmjenu razdoblja sna i budnosti budnosti sna neophodno je da razina kortizola bude danju veća, a po noći niska. Ako su razine kortizola noću visoke, osoba pati od nesanice. Melatonin održava razinu kortizola optimalnom. U starosti razina ovih hormona opada i to je jedan od razloga nesanici u starijoj dobi.
Melatonin nastaje u hipofizi, iz serotonina koji ima ulogu prjenosnika podražaja. Istraživanja ukazuju da melatonin ima važnu ulogu u reguliranju dnevnog ritma, tj. u smjenjivanju ciklusa sna i budnog stanja. Proizvodnja melatonina se pojačava sa smanjivanjem količine svjetlosti, a to omogučava onda san. Prejaka umjetna svjetlost narušava taj biološki ritam. Sobu treba zamračiti, jer tijelo proizvodi više melatonina nego kada je soba djelomično zamračena, a kad nema takve mogućnosti riješenje je nošenje maske za oči. Manjak melatonina je češći uzrok nesanici kod muškaraca.
Melatonin se koristi i kod djece od 1991. Od tada je provedeno mnogo studija, u kojima je primjenjivana doza melatonina bila od 2,5 do 10 mg (u starije djece) per os, prije spavanja. Kao moguće nuspojave navode se glavobolja, pretjerana sedacija, prolazna depresija uglavnom kod doza većih od 8mg/dan. Primjećeni su i izolirani slučajevi osipa, psihotičnih reakcija, ginekomastije, pogoršanja epi napadaja, autoimunog hepatitisa (zbog čega se melatonin ne preporuča bolesnicima sa autoimunim bolestima).
Za odrasle je preporučljivo uzimanje 3-6 mg melatonina, sat vremena prije spavanja, ali nije preporučljivo neprekidno uzimanje, i posebice treba biti oprezan kod depresivnih osoba, jer im se stanje može pogoršati.
Nesanicu također uzrokuju i tablete za kontracepciju, beta blokatori, nikotin i marihuana. Promjena razine estrogena i progesterona kod žena, kao i testosterona kod muškaraca može također rezultirati nesanicom. Adrenalinski stres može isto tako povećati razinu kortizola, što se opet povezuje s nesanicom.
Triptofan je aminokiselina koja se pretvara u serotonin, koji se potom pretvara u melatonin. Triptofan je jedna od 8 esencijalnih aminokiselina, koje naš organizam ne može stvoriti, pa ga unosimo hranom ili kroz dodatke prehrane. Za konverziju triptofana u seratonin bitni su kofaktori vitamini B(posebice niacin) i magnezij.
Dugo se koristi kao suplement, ali je u nekim zemljama zabranjen. Naime 1989 u SAD je došlo do niza smrtnih slučajeva vezanih uz njegovu primjenu (radilo se o jednom proizvodu i jednom proizvođaču). U toj proizvodnji su se koristile genetski modificirane bakterije, pa su to iskoristili protivnici genetskog inženjeringa. Riješenje je bio novi spoj 5-hidroksitriptofan, prisutan u prirodi, a koji je derivat triptofana i koji se danas koristi. Triptofan nazivaju prirodnim prozacom jer on utječe na nivo serotonina, koji je jedan od najčešćih uzročnika: depresije, nesanice, anksioznosti. Unos samog serotonina u organizam nije moguć jer ne dolazi na mjesto na koje želimo, ali za raliku od serotonina 5-hidroksi triptofan može proći kroz moždanu barijeru. Bolja kombinacija u nekim slučajevima je još dodatak tirozina koji je prekursor dopamina/norepinefrina.
Kako je triptofan prekursor melatoninu, kod nesanice može biti od velike koristi, posebice u kombinaciji: melatonin i triptofan. Oprez je potreban kod osoba koje koriste psihofarmakološke lijekove jer može doći do promjena u njihovoj učinkovitosti i nužno je savjetovati se sa liječnikom.
MED je droga zoološkog porijekla, nastala radom pčela radilica. Sadrži niz za organizam važnih, esencijalnih supstancija, a sadrži i triptofan i to je razlog zašto je koristan kod nesanice. Šalica čaja(matičnjaka, rhodiole, zeleni čaj, lavanda..) zaslađena medom najjednostavnije je, a izuzetno korisno sredstvo za nesanicu.
KALCIJ-snažno djeluje na živčani sustav i lučenje živčanih prijenosnika u sinapsama. Nedostatak izaziva nemir i slabost što dovodi do nesanice. Koriste se doze od 500-1500 mg ovisno o dobi, ali i kemizmu.
MAGNEZIJ-sudjeluje u nizu reakcija o kojima ovisi ravnoteža našeg organizma i sam prosec spavanja, važan je za neuromuskularni prijenos podražaja, sudjeluje u stvaranju energije, u transportu glukoze u stanicu. Nedostatak je relativno čest zbog loših prehrambenih navika, jedemo puno rafinirane hrane i pijemo tzv.soft drinks. Nedostatak magnezija izaziva emotivnu preosjetljivost, nervozu, uznemirenost ...Koriste se doze od 250-500 mg.
Uzimanje kalcija i magnezija u dozi 500/250 mg 45 minuta prije spavanja se smatra odličnim trankvilizatorom.
VITAMIN B6- je važan faktor u sintezi proteina., sudjeluje u pretvorbi triptofana do 5-hidroksitriptamina i prevođenje triptofana u niacin. Esencijalan je u sintezi GABA. Koriste se doze od 50-100 mg za preveniranje nesanice.
INOZITOL- je izomer glukoze, koji se tradicionalno svrstava u skupinu vitamina B, premda nije vitamin. Istraživanja su pokazala da produljuje REM fazu spavanja. Koristi se u dozi od 100 mg.
KROM- je mineral koji sudjeluje u aktivaciji inzulina, pa je koristan kod nesanice uzrokovane inzulinskom rezistencijom i padom nivoa glukoze. Koriste se doze od 250-500 mcg
FOSFATIDILSERIN- je fosfolipid koji utječe na nivo kortizona, pa time ublažava loše učinke stresa i uklanja nesanicu. Spriječava prerani gubitak pamčenja i smanjenje mentalnih funkcija. Koriste se doze od 300 mg.
Izraz nervoza označava stanje preosjetljivosti živčanog sustava. Nervoznom osobom ćemo smatrati onoga tko često ili redovito reagira na normalne situacije naglo, pretjerano. To su osobe koje nisu u mogućnosti uskladiti svoj život sa pravilima okoline u kojoj žive i to pokazuju na jedan neprihvatljiv naćin.
U osnovi svake neuroze postoji socijalan faktor. U pozadini većine neuroza su emocionalni problemi nastali u djetinjstvu i pubertetu. Ali nije nimalo lako definirati i imenovati nervozu i često ju je puta teško razlikovati od psihoze. Ono što ih bitno razlikuje je da je psihotična osoba izgubila vezu između okoline i sebe, dok neurotična osoba zadržava uvijek dozu realnosti. Pod pojmom neuroza podrazumjevamo bolesti živčanog sustava bez organskih promjena na samim živcima, ali se promjene dešavaju na nekim drugim organima, naročito onim ovisnim o autonomnom živčanom sustavu.
Mogu se pojaviti mnogobrojne tegobe: lupanje srca, bljedilo ili crvenilo kože, posebice lica, strah, fobije, glavobolje, nesanica, poremečaji u radu probavnog sustava, učestalo mokrenje pa govorimo o neurozi srca, neurozi želuca, neurozi crijeva, neurozi mjehura, seksualnoj neurozi i sl.
Neuroza se često miješa sa pojmom stres. Živimo u vremenu u kojem je stres stalno prisutan. Zahtjevi su nam ogromni, a sve mora biti brzo i odmah. Pod stalnim smo pritiskom medija, koji u nama pobuđuju upravo stresne reakcije. Okruženi smo prejakim zvukovima, prejakom svjetlošću, svega je previše ili premalo i to stvara nervozu u nama i dovodi do raznih neželjenih reakcija. Stvara se napetost, koja može prerasti i u agresiju.Stalno ili često prisutan stres dovodi do pojave neuroze.
Sam pojam neuroza se kroz stoljeća mijenjao. Nekada se pripisivao isključivo ženama i vezao se uz neudovoljene seksualne nagone. Neke su neuroze karakteristične za pojedina razdoblja života, kao u djetinjstvu enuresis nocturna i pavor nocturnus. Sigurno je da je porast nervoze sve veći i da je ovisan o načinu življenja. Teško je pratiti neuroze, jer se mnogobrojne vode pod organsko-somatskim oboljenjima. Ono što je najveći problem kod neuroza je njihov utjecaj na sve članove zajednice u kojoj živi i djeluje neurozna osoba.
Simptomi neurozne osobe se često opisuju terminima psiholoških bolesti i teško je u mnogim slučajevima povući jasnu crtu. Utjecaj okoline u djetinjstvu, odnosno loša obiteljska atmosfera se danas smatraju glavnim etiološkim čimbenikom. Krivi razvoj u djetinjstvu uzrokuje uvijek i ponovno pojavljivanje krivog stava u raznim situacijama koje dovode do napetosti. Ono što mi u svakodnevnom životu nazivamo nervozom ili nekog etiketiramo kao nervoznu osobu temelji se na neurotičnim reakcijama. U pozadini tih reakcija su vrlo ozbiljni problemi koji vuku svoje korijene iz djetinjstva.
Mnogi pod nervozom podrazumjevaju ljutnju, a ljutimo se na sve i svakoga: na sporu administraciju, na socijalnu nepravdu, na čekanje u redovima, na gužvu u prometu, na kvar na računalu, na bračnog partnera, na roditelje i djecu-lista može biti beskonačna. U osnovi ljutnje su nerealna očekivanja od nekog ili nečeg, ali ako ljutnju udružite sa nezdravim načinom života, zdravlje cijelog organizma je ugroženo. Na udaru je najviše srčano-žilni sustav, a bolesti tog sustava su najčešći uzročnici smrti. Zato je nužno izbaciti ljutnju iz sebe i riješiti se napetosti. Kako ? Odlaskom u šetnju, u šumu ili jednostavno šetnjom po kvartu u kojem živimo. Od koristi bi bio i odlazak u teretanu, gdje se jednostavno riješavamo nagomilanih negativnih emocija, a istovremeno činimo dobro našem tijelu. Za one koji su više skloni lijekovima, ne mora se odmah posegnuti za onim jačim koje stvaraju naviku i izazivaju niz nuspojava, a mogu i ometati svakodnevne aktivnosti. Priroda nam nudi pomoć.
Da bi ljudski organizam funkcionirao potreban mu je neprekidni dotok kisika i to u svaku stanicu. To nam omogućuje srce i sustav krvnih žila. Srce pumpa krv kroz cijelo tijelo. U tijeku života srce se kontrahira 3 bilijuna puta. Oksigenirana krv prolazi kroz arterije do svih tkiva našeg tijela, tamo predaje tkivima kisik i prima ugljični dioksid. Krug se zatvara prolaskom krvi kroz vene. U ljudskom tijelu su tri vrste vena: površinske, neposredno ispod kože, duboke-između mišća i perforatne-spajaju površne i duboke. Sva krv mora proći kroz tijelo u jednoj minuti. Kad stojimo krv u venama mora svladati silu teže, kako bi došla do srca. To omogućava venska pumpa. Mišići nogu i stopala kontrakcijama usmjeravaju krv prema srcu. Kada se relaksiraju, valvule se zatvaraju i spriječavaju vraćanje natrag.
Vene prenose deoksigeniranu krv iz tijela prema srcu. Stijenke vena su tanke, imaju značajno manje mišičnih vlakana i manje su elastične jer u njima nema visokog tlaka. Prolaz krvi potpomažu okolni mišići. Glavne vene imaju zaliske koji propuštaju krv u jednom smjeru, prema srcu i spriječavaju suprotan tok. Portalna vena ne vraća krv u srce, nego u jetru. Venska se cirkulacija odvija odozdo prema gore i od površinskih ka dubokim venama. Kod oštečenja vena, smjer se mijenja, u smjeru sile teže. Kod prisutne tromboze vena, cirkulacija je blokirana. Porast unutarnjeg tlaka u venama slabi njihove stijenke, a oslabljeni zalisci više ne uspijevaju zaustaviti zastoj krvi. Krv se sve češe vraća natrag, ona se širi, grči, proširuje, produljuje, savija, pojavljuju se čvorovi. Vrijednost tlaka u venama jednaka je desetini tlaka u arterijama.
Proširene su vene najčešće oboljenje nogu, a smatra se da je zahvačena četvrtina čovječanstva. Operacija proširenih vena spada među deset najčešće izvođenih u svijetu. Varikoziteti su promjene na venama, koje se razlikuju u povečanju volumena i dužine. Ovisno o veličini i lokalizaciji razlikujemo:
U poslovima kod kojih se duže vrijeme stoji ili sjedi dolazi do proširenja vena zbog težine krvi i otežanog protoka. To se zove venska insuficijencija. u početku su simptomi blagi, pa se pacijenti obraćaju liječniku tek u poodmaklom stadiju. Bolest počinje osjećajem težine, umorom, bolovima uzduž vena, trncima, oteknućem gornjeg dijela stopala i gležnja potkraj dana ili za vrijeme povišenih temperatura (ljeto). Mogu se pojaviti plavkaste ili crne mrlje ili plave male vene tzv.varikozne vene, koje mnoge žene doživljavaju kao kozmetički, a ne zdravstveni problem. Kako bolest napreduje koža postaje smeđa i pojavljuje se hiperpigmentirani dermitis, koji u sljedećoj fazi dovodi dovarikoznih ulkus-otvorenih rana. Ukoliko stanje postane kronično govorimo o kroničnoj venskoj bolesti, sa različitim komplikacijama. Najozbiljnija komplikacija je stvaranje krvnog ugruška, koju nazivamo trombozom, a ona dovodi do upale- tromboflebitisa. Tromboza dubokih vena može izazvati plućnu emboliju i smrt. Venska gangrena posljedica je neliječene tromboze u dubokim venama. Jedna od mogućih komplikacija je i prsnuće, ruptura koja dovodi do krvarenja.
Rupture manjih, površinskih vena izazivaju lokalna krvarenja koja u kasnijoj fazi dovode do atrofije kože, zastoja limfe u tom području i do otvaranja venskih ulkusa koji teško zarastaju. Liječenje venskih ulkusa je često puta vrlo zahtjevno, posebice ako se radi o dijabetičkom bolesniku. Lokalni se postupak odnosi na odstranjivanje nekrotičkog tkiva, ispiranje rane i prekrivanje odgovarajućim oblogama. Danas se koristi V.A.C terapija-vakumom podržana terapija i barokomora-hiperbarična oksigenacija.
U zadnjih deset godina razvijene su manje invazivne tehnike liječenja vena, koje se baziraju na zatvaranju oštećenih vena iznutra, pa se tako izbjegava invazivno operativno vađenje vene iz tijela (tzv. stripping). Među endovenoznim tehnikama liječenja najviše se koriste laserski tretman i radiofrekventna ablacija To su dvije vrlo slične tehnike, koje se baziranju na zagrijavanju stjenke i zatvaranju vene iznutra pomoću katetera, koji se pod kontrolom ultrazvuka ugrađuje u oštećenu venu. Ovako zatvorenu venu organizam razgradi, pa ju se ne mora kirurški izvaditi. Sve se izvodi u lokalnoj anesteziji uz vrlo brz, praktično trenutačan oporavak i odlazak kući. Stopa uspjeha kod lasera je 94-97%, a kod radiofrekvencije 85-96%.
Sa sigurnošću možemo reći da je glavobolja najčešći simptom boli sa kojim se susrećemo i da nema čovjeka koji se u tijeku svog života nije susreo s tom boli. Bezbroj je čimbenika koji mogu izazvati glavobolju, i isto toliko sredstava, tehnika i metoda uklanjanja te boli. Nažalost ima i onih kojima je glavobolja nedjeljivi, svakodnevni dio života. Tri su najčešće vrste glavobolje koje se javljaju kod ljudi: migrena,tenzijska glabobolja i klaster glavobolja.
Glavobolju su poznavali najstariji narodi, pa već prvi pisani medicinski dokument Ebersov papirus(1200 p.K.) spominje bol u glavi. Zanimljivo je pogledati kako se kroz povjest liječila glavobolja. Egipćani su glavobolju liječili tako da su u usta malog krokodila stavljali ljekovito bilje, a onda ga lanenim vrpcama vezivali za bolesnikovu glavu i pri tome su se izgovarale određene molitve. Naravno da je na prestanak glavobolje djelovao pritisak i sužavanje proširenih krvnih žila koje su i dovele do glavobolje. Meksikanci su trljali bolno mjesto žabom krastačom, a Indijanci u SAD su glavobolju liječili duhanom i dabrovim testisima(otkriveno je da sadrže supstanciju koja djeluje kao analgetik)..)Mezopotamijska pjesma iz 3000 g.p.K. kaže da zli duh Tiu uzrokuje bol u glavi koja je neugodna poput pustinjskog vjetra, blještava poput jakog svjetla, a žrtvu koja joj se opire obuhvaća sa svih strana. I Stari su Grci vjerovali da je za glavobolju odgovoran zli duh Kreves, koji je glavobolju stvarao putem tekućine koju je proizvodio u tijelu. Lijek su bile ljekovite biljke koje bi izazivale povraćanje i otjerale duha. Arheološki nalazi još iz doba neolitika pokazuju da su antički narodi poznavali neku vrstu neurokirurgije, pravili bi rupe u lubanji da zli duhovi mogu izaći i onda bi se uklanja bol. Simptome migrene je prvi opisao Hipokrat, a znao je da neke aktivnosti mogu izazvati napadaje migrene(tjelesni napor, spolni odnosi..)
Galen je prvi razlikovao migrenu od ostalih vrsta gavobolja. Riječ hemikranija koristio je za vrlo bolne pojave u jednoj polovici glave. Iz te je riječi nastala staroengleska rijeć megrin, odnosno francuska migraine, da bi se danas uobičajeno koristila riječ migrena.
Danas se glavobolje dijele na primarne, kojima se ne može ustanoviti uzrok i na sekundarne koje su posljedica drugih bolesti.
Glavobolja može biti po opisu:sijevajuća, pulzirajuća, munjevita, probadajuća, pritiskajuća, tišteća, žareća. Glavobolja po trajanju može biti: povremena, rijetka, trajna, učestala Glavobolja po mjestu može biti: lokalna ili difuzna Glavobolja se može razlikovati po uzroku: promjena vremena, prehrana, stres, način života, psihosomatski uzroci su najčešći
Glavobolja je najčešća bol kod ljudi, ali ona spada u blage poremećaje i u 90% slučajeva se može brzo i jednostavno ukloniti. Najveći problem je migrena jer ona osim zdravstvenih donosi probleme i druge vrste, u obitelji i na poslu, ona može ljude potpuno blokirati i onemogučiti im normalni život. Računa se da u Hrvatskoj boluje od migrene 400 000 ljudi i to najčešće žene, posebice u gradskim sredinama. Čimbenici nastanka migrene su : genetski, prehrana, način življenja, umor, stres, hormoni, vremenske prilike. Može se javiti u bilo kojoj dobi, a najčešće je između dvadesete i četrdesete godine života. Pojava napada je individualna, od jedanput do dvaput godišnje, pa sve do nekoliko puta tjedno. Najčešće se javlja dva do tri puta mjesečno. Sam mehanizam nastanka migrene nije poznat, ali se pretpostavlja da su tri moguća:
Migrena je poligenski poremećaj. Genetski dio je odgovoran za trećinu rizika za njen nastanak, a čimbenici okoliša čine dvije trećine. Migrenski napadaj najavljuje pojava aure koju čini skupina simptoma i za koju se mislilo da je posljedica suženja krvnih žila mozga, ali je ustanovljeno da se radi o živčanoj disfunkciji. U svakom slučaju glavobolja je posljedica podražaja krvožilnih i živčanih struktura. Bol se javlja zbog nespecifičnog podražaja onih struktura u glavi koje imaju osjetljive završetke za bol. To su arterije, vene, venski sinusi,osjetni moždani živci, koža, potkožno tkivo, mišići, pokosnica, oko, zubi, sluznica nosne i usne šupljine.
Postoje i neki rijeđi oblici migrene, kao hemiplegična migrena, bazilarna migrena,retinalna migrena, kronična migrena.
Razičiti čimbenici mogu potaknuti migrenu, ali oni je ne uzrokuju, i jako se razlikuju, svaki pojedinac ima svoje specifične čimbenike. To je razlog zašto se osobama s migrenom preporučava vođenje dnevnika, iz kojeg se onda lakše mogu iščitati upravo svi mogući pokretači same glavobolje i odrediti odgovarajuća terapija.U dnevnik se unose podaci o učestalosti, trajanju i jačini napadaja, ali i o samom mjestu boli, prirodi boli, popratnim pojavama i o mogućim pokretačima. Najčešći emotivni pokretači su: stres, ljutnja, uzbuđenje, tjeskoba, depresija. Okolišni pokretači su promjene u temperaturi, vlažnosti, jako svjetlo, buka, promjene nadmorske visine.Od fizioloških podražaja najčešći su pokretači tjelovježba, umor, manjak sna, naprezanje očiju, gladovanje. Česti su pokretači hormonalni utjecaji kod žena menstruacija, menopauza, ovulacija, trudnoća ali i uzimanje oralnih kontraceptiva ili hormonsko nadomjesno liječenje. Popis hrane koja može biti pokretač je vrlo dug i individualan, ali češće su uzrok one namirnice koje sadrže vazoaktivne amine, koji sužavaju ili proširuju krvne žile, tiramin(crno vino, pivo, masni sirevi s plijesni) feniletilamin(čokolada), histamin(ribe-losos, tuna, mesne prerađevine), oktopamin(agrumi). Pokretači mogu biti i orašasti plodovi, ukiseljena hrana, alkohol, kofein.
Nastupa postupno, bol je blaga do srednje jaka i podsječa na stezanje obruča oko glave. Sa ovom vrstom glavobolje se svaki čovjek susretne u tijeku života. Najčešći uzrok je stres, pa je od koristi odmor u tihoj prostoriji i opuštanje. Tenzijska glavobolja može biti i kronična, ako se javlja često i traje dulje od 15 dana. Karakteristična je napetost mišića vrata i glave, bol najčešće u području sljepoočnog i zatiljnog dijela glave i osjećaj koji podsjeća na stezanje obruča oko glave. Kroničnu tenzijsku glavobolju često prati i nesanica, umor, gubitak koncentracije, vrtoglavice, mučnine..
Dugo se smatralo da je uzrok ovoj glavobolji grč u mišićima glave i vrata, ali su istraživanja pokazala da ta vrsta glavobolje nastaje kao posljedica promjena u koncentraciji supstancija koje prenose bolne podražaje između živaca(serotonin, endorfin, enkefalin..) Bitan čimbenik je psihološko stanje organizma. Mnogi smatraju da je migrena i tenzijska glavobolja isti obik glavobolje, samo različitog intenziteta.
Za liječenje ove glavobolje koriste se pored analgetika i miorelaksansi, te anksiolitici.
Se javlja u cikličkim razdobljima, rijetki je oblik glavobolje i sigurno najbolniji. Često se javlja u određeno doba godine(proljeće i jesen). Napadaji mogu biti rijetki, a mogu se pojaviti i više puta u jednom danu. Traju od 30 minuta pa do nekoliko sati. Karakteristično je da se javljaju u isto vrijeme. Za razliku od drugih vrsta glavobolja kod ove se bol smanjuje kretanjem. Zahvačeno područje je ono u predjelu čela i sljepoočica, i ne širi se na ostale dijelove glave. Uvijek je zahvačena samo jedna, ista polovica glave. Prateći simptomi su: crvenilo i suzenje očiju, otečenost kapaka, curenje i začepljenost nosa, znojenje čela i lica. Ova je glavobolja češća kod muškaraca i to u dobi od 20-40 godina.
Veliki se broj kemijskih supstancija koristi za suzbijanje glavobolje. Najčešće se koriste u području samoliječenja nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs) i to acetilsalicilna kiselina, paracetamol, ibuprofen. Neželjeni učinci NSAIDs su mnogobrojni i različitog individualnog intenziteta. Najčešće se javljaju gastrointestinalni poremećaji, od kojih je naopasnija gastroduodenalna hemoragija. Njihov utjecaj na funkciju bubrega, kod zdravih pojedinaca nije značajan, ali je nužan oprez kod bolesnika sa cirozom jetre i kroničnim bubrežnim bolestima, jer značajno mijenjaju hemodinamiku bubrega. Kod glavobolja sa mučninom često se istovremeno koristi i dimenhidrinatum, antihistaminik čija je primjena prvenstveno antiemetička, posebno kod bolesti kretanja. Osnovno djelovanje dimenhidrinata je inhibicija acetilkolina. Antikolinergički učinci dimenhidrinata odgovorni su za inhibiciju vestibularne stimulacije koja se javlja tijekom bolesti kretanja ili kod vrtoglavice. U nižim dozama djeluje na otolite, a u višim na polukružne kanaliće. Sedacija nastaje zbog antimuskarinskih učinaka dimenhidrinata.
Kako je glavobolja najčešće uzrokovana načinom življenja, na nju se može utjecati promjenama u: ishrani, tjelesnoj aktivnosti, pravilnom disanju i psihičkoj stabilnosti. Mogu se primjenjivati različite tehnike: akupunktura, masaža, osteopatija, hidroterapija, kiropraktika, ali se mogu koristiti i ljekovite biljke i različiti dodaci prehrani, posebice vitamini i minerali.
Ova je biljka samonikla na području Kavkaza. Često se sadi kao ukrasna biljka, a raširena je po cijelom svijetu kao poludivlja. Čitava je biljka vrlo jakog i neprijatnog mirisa. Djelotvorne sastavnice su seskviterpenski laktoni: partenolid, artemorin, artekanin, kanin, krizantolid, partolid, rejnozin, i eterično ulje koje sadrži pinen i njegove derivate. Ova se biljka stoljećima koristi za spriječavanje i olakšavanje glavobolja, posebice migrenoznih. Biljka se mora koristiti duže vrijeme (nekoliko mjeseci)da bi djelovala preventivno. Kontraindicirana je u trudnoći, i nužan je oprez kod osoba na antikoagulantnoj terapiji.
Je listopadno drvo koje može narasti i do 30 m visine, a starost i do 1200 godina, pa je najstarije drvo na Zemlji. Nekada je ova porodica imala 17 rodova. Na temelju fosilnih ostataka utvrdilo se da postpji od mezozoika(150 milijuna godina). Zanimljivo je da je ova biljka zadržala svoja anatomska i morfološka obilježja još od doba paleozoika. Samonikla je u zapadnim dijelovima Kine, a uzgaja se po cijelom svijetu zbog specifičnog izgleda listova koji se koriste kao droga. Listovi sadrže 0,5-1 % flavonoida koji se grupiraju u tri skupine: flavonski i flavonolski glikozidi, aciflavonolski glikozidi i biflavonoidi. Terapijski važnu skupinu čine diterpentrilaktoni. A bilobalid je seskviterpen. List ginka sadrži kiseline: šikimi kiseline, kinakiseline, i ginkgolne kiseline koja ne smije biti prisutna u količini većoj od 5 ppm. Ginko se koristi u svojoj domovini više od 5000 godina kao sredstvo za poboljšanje cirkulacije, posebice one u mozgu, pa se koristi i za uklanjanje glavobolja, naročito onih koje su uzrokovane smetnjama u krvožilnom sustavu. Sa uporabom ginka treba biti oprezan, zbog mogućih nuspojava i mogućih interakcija s drugim lijekovima.
Je grm ili drvo, naraste do visine od 20 m. Raste na vlažnim mjestima, najčešće pored rijeka i potoka. Rasprostranjena je po cijelom svijetu. Vrba je bila drvo vještica i duhova, pa su uz nju vezana mnoga praznovjerja u narodu. Stoljećima se uporabljala kao sredstvo protiv bolova, da bi se iz nje 1828 izolirala aktivna sastavnica salicin. Aktivne su sastavnice i drugi fenolni glikozidi: picein, triandrin, te esteri salicilne iseline i salicilnog alkohola: salikortin, salirepozid. Po uzoru na prirodnu supstanciju od 1899 počinje proizvodnja najpoznatijeg lijeka aspirina-acetilsalicilne kiseline, koji je sigurno najuporabljavanije sredstvo kod glavobolje. Prednost čaja od kore vrbe je što nema nusdjelovanja.
Je kultivirana biljka. U botaničkom je pogledu bastard. Izrazito je aromatičnog mirisa. Samoniklo raste samo u Engleskoj. Uporabljali su je već Egipćani kao ljekovitu biljku. Djelotvorne sastavnice su u eteričnom ulju čiji je sadržaj različit, ali o njemu ovisi djelotornost i nusdjelovanja. Dužom primjenom može doći do oštećenja sluznice probavnog trakta. Koristi se kao spazmolitik, koleretik, karminativ i blagi sedativ, pa je od koristi kod onih glavobolja koje su uzrokovane napetošću i spazmima, posebice u probavnom sustavu.
Zeljasta trajnica koja raste kao samonikla uz rubove šuma i u naseljima. Raširena je po cijeloj Europi, a domovina joj je istočni Mediteran. Kao droga se koriste listovi koji su slabog mirisa po limunu, a okusa nagorka i trpka. Sadrži eterično ulje sa aktivnim sastavnicama : geranial i neral, citral, citronelal, linalol, geraniol. Sastav ulja ovisi o nizu faktora: osim o podrijetlu, o klimatskim uvjetima, kao i o branju. Matičnjak se koristi stoljećima kao stomahik i blagi sedativ, a kako nema nusdjelovanja koriste ga i trudnice i djeca. Koristi se i za vanjsku primjenu u obliku masti ili alkoholnih otopina protiv bolova.
Je višegodišnji grm, koji naraste nešto više od metra, na vlažnom tlu Europe i Azije. Kao droga se koristi podanak koji ima karakterističan, vrlo neugodan miris. Zbog svog umirujučeg djelovanja, tisučlječima se koristi kao prirodni sedativ. Djeluje i na smanjenje mišične napetosti i uklanja posljedice stresa-kao što može biti glavobolja. Aktivne sastavnice su seskviterpeni: valeranon, valeranal, valeranol, te iridoidi: valtrati, izovaltrati, acevaltrati.
Je zeljasta trajnica s razgranjenim, člankovitim podankom koji se koristi kao začin i kao droga. Uzgaja se u mnogim tropskim i suptropskim zemljama jer se često koristi na Istoku. U ajurvedskoj se medicini smatra univerzalnim lijekom, a zbog kulinarskih svojstava smatra se kraljem začina. Najveći mu je utjecaj na probavni sustav, uklanja mučninu i povračanje pa se može uspješno koristiti kod nekih vrsta glavobolja. I kineski i indijski liječnici koriste ga tisućama godina za smetnje u cirkulaciji. Mogu ga koristiti trudnice i djeca. Najbolje ga je koristiti svježeg kao čajni napitak.
Je razgranati grm ili manje stablo koje raste na pjeskovitim morskim i riječnim obalama. Prirodno stanište joj je istočno Sredozemlje, ali raste na cijelom Sredozemlju, pa i kod nas. Često se sadi zbog izgleda u parkovima. Jedna je od najstarijih biljaka, preživjela je ledeno doba. Kao ljekovitu biljku koristili su je već u Grčkoj i Rimu, a u srednjem se vijeku sadila u samostanima jer se vjerovalo da smanjuje spolni nagon kod muškaraca(odatle naziv ovoj biljci redovnički papar). Aktivne sastavnice su iridoidni glikozidi: aukubin, agnuzid, te lipofilni flavonoidi: kasticin, eterično ulje se sastoji od monoterpena i seskviterpena. Pripisuje joj se djelovanje na hormone, djeluje na hipofizu, spriječava izlučivanje FSH, a pospješuje stvaranje luteinizirajučeg hormona i prolaktina. Koristi se za normaliziranje menstrualnog ciklusa. Uporaba ove biljke indicirana je kod onih glavobolja koje su izazvane hormonskim poremetnjama.
Su omega-3 kiseline, kojih ima u ribama sjevernog mora, u lanenom ulju i ulju noćurka i boraća. EPK i DHK utječu na smanjenje stvaranja eikozanoida koji u našem tijelu izazivaju upalu i bol i koji izazivaju grčenje mišića. EPK utječe na aktivnost serotonina i nužna je za izgradnju moždanih stanica. Unosom dovoljnih količina omega-3 kiselina može se značajno smanjiti intezitet i učestalost nekih vrsta glavobolja.
Je mineral prisutan u svim tkivima, a najviše ga je u kostima. Sudjeluje u stvaranju ATP (adenozin trifosfata) koji je neposredni energetski izvor, i koji se troši kontrakcijom mišića. Istraživanja su pokazala da osobe s glavoboljom, posebice migrenom imaju manjak ovog minerala, pa se preporuča dodatno uzimanje od 400-800 mg dnevno. Magnezij je nužan i za elastičnost krvnih žila, opušta mišiće, utječe na normalizaciju rada živčanog sustava, potiče san, što sve djeluje na smanjenje čimbenika koji mogu dovesti do glavobolje.
Riboflavin (vitamin B2) pomaže u radu živčanih stanica, pa visoke doze riboflavina ublažaju gubitak energije u moždanim stanicama tijekom napada migrene. Belgijsko istraživanje, čiji su rezultati objavljeni 1998, pokazalo je znatna poboljšanja u snazi i intenzitetu napada migrene pri istovremenom uzimanju većih doza riboflavina.
Grlobolja je pojam koji označava infekciju tonzila i okolnog tkiva (tonzilitis i faringitis). Od ove bolesti oboljevaju oba spola, svih dobnih skupina, ali najčešće oboljevaju djeca. Kod mlađe djece, predškolskog uzrasta uzročnik je češće virus, a kod odraslih bakterija. Vodeći uzročnici su adenovirusi i streptokok grupe A. Simptomi se razlikuju ovisno o uzročniku
| SIMPTOMI | VIRUSNI TONZILOFARINGITIS | STREPTOKOKNI TONZILOFARINGITIS |
| Početak bolesti | Polagan | Iznenadan |
| Bol u grlu | Nema boli ili je blaga | Jaka bol |
| Temperatura | Manja od 38 C | Viša od 39 C |
| Glavobolja | Nije prisutna | Česta |
| Kašalj | Često | Nema |
| Pojačana sekrecija iz nosa | Često | Nema |
| Konjuktivitis | Često | Nema |
| Limfne žljezde | Bezbolne | Jako bolne i često natečene |
Tonzile su dio limfatičnog sustava, koji je dio imunološkog sustava i od osobite je važnosti za stjecanje imunosti u djetinjstvu. Limfatični prsten(Waldayerov prsten)sastoji se od dva dijela, vanjskog-kojeg čini devet grupa limfatičnih čvorova i od unutarnjeg prstena koji se sastoji od šest tonzila. Ždrjelna tonzila (treći krajnik) polazi s gornjeg i stražnjeg zida najvišeg dijela ždrijela. Sa obje strane su tubalne tonzile. U području korijena jezika smještena je jezična tonzila. Nepčane tonzile su smještene s obje strane ždrijela i zbog izgleda se koristi naziv mandula (badem). Tonzile su najveće u dobi od pete ili šeste godine, a nakon toga postepeno atrofiraju. Sve su tonzile međusobno povezane limfnim žilama i čine limfatički prsten.
Upala limfatičnog prstena česta je, jer je to prva prepreka na kojoj se zaustavljaju mikroorganizmi koji su došli iz nosa.
Zašto je važno liječiti grlobolju? Tonzile su dio imuno sustava našeg tijela i čestim infektivnim procesima, dolazi do njihove hipertrofije i postoji opasnost od opstrukcije dišnih puteva. A otežano gutanje može dovesti do dehidracije, pa je u težim slućajevima potrebna i hospitalizacija.
Grlobolju prati gubitak apetita, opća tjelesna slabost, natečene tonzile, povišena temperatura. Grlobolja se liječi lijekovima ovisno o uzročniku i uzimanjem većih količina tekućine, te protuupalnim sredstvima. Antibiotici se koriste samo kod bakterijskih infekcija (koja su kod djece rijetka), pa su od velike pomoći biljni i uopće prirodni lijekovi.
Grlobolja može biti I stalno prisutna, sa povremenim izraženim upalnim procesima. Kronični tonzilitis je stanje stalno prisutne upale koja dovodi do strukturnih promjena i stvaranja ožiljaka na tonzilarnom i peritonzilarnom tkivu. Uzrok kroničnog ili recidivirajućeg tonzilitisa može biti i latentni proces na zubima, naročito umnjacima ili kutnjacima.
Ponavljajuće infekcije uzrokuju stvaranje sitnih džepova-kripta u tonzilama koje su izvor bakterija. U kriptama se mogu nalaziti i sitni kamenčići koji stvaraju osječaj da je nešto u grlu. Češće se javljaju kod odraslih i izazivaju neugodan zadah iz usne šupljine koji se ne može ukloniti primjenom higijenskih mjera. Kronični tonzilitis prati nateknuće uz otežano gutanje i crvenilo nepčanog luka. Bol se pojačava pritiskom, a česte su povećani limfni čvorovi, posebice u području čeljusti. Tonzile koje su pod stalnim upalnim procesima, mogu biti žarište za širenje infekcije na druge organe. Uz prisustvo streptokoka može se pojaviti reumatska groznica koja može oštetiti srčane valvule ili poststreptokokni glomerulonefritis.
Kronična upala može izazvati hiperplaziju tonzila, a ona je jedna od indikacija za tonzilektomiju-uklanjanje tonzila operativnim putem. Pitanje uklanjanja tonzila teško je i za roditelja i za liječnika. Tonzilektomija ima niz korisnih, ali i štetnih učinaka. Koji su simptomi za indikaciju odstranjenja tonzila? Višestruko godišnje (4-5puta) ponavljanje gnojne upale za koju se sumnja da je uzrokovana streptokokom, ili izrazito povećanje tonzila koje mogu otežavati i govor i gutanje, pa i disanje. Odluku svakako treba prepustiti liječniku.
Kako liječiti kroničnu, ponavljajuću grlobolju? Koriste se sredstva protiv bolova, povećava se unos tekućine, a kod bakterijskih infekcija koriste se i antibiotici. Nema dokaza koji bi podržali korištenje antibiotika u liječenju ponavljajuće grlobolje koja nije uzrokovana streptokokom. Virusne infekcije se ne tretiraju antibioticima, jer se može stanje još pogoršati. Priroda nam nudi mnoštvo sredstava s kojima se tegobe mogu umanjiti i spriječiti česta ponavljanja grlobolje.
Da bismo živjeli moramo unositi svakodnevno u naše tijelo energiju. Energiju dobivamo iz hrane, ali tek nakon što se ona razgradi u svoje sastavnice, iz kojih tijelo izgrađujemo i dajemo mu energiju. A razgradnja hrane počinje u usnoj šupljini, zato je od velike važnosti održavati usnu šupljinu zdravom i to u što ranijoj dobi.
Pravilno održavanje oralne higijene sastavni je dio prevencije svih oralnih bolesti i sigurno je najjeftinija metoda u usporedbi s liječenjem. Loša oralna higijena kroz duže vrijeme dovodi do stvaranja plaka na zubima. Desni nateknu, promijene boju, đepovi se produljuju i zagnoje. Zub se počinje klimati, a desni često i lako krvare. Vrlo je važno na koji se način održava higijena usne šupljine i sa kojim sredstvima. Od velike je važnosti ne oštetiti tvrda i meka tkiva usne šupljine. Važnost ispravnog čiščenja za nastanak karijesa je uglavnom poznata, ali se ne govori o povezanosti oralnog zdravlja sa pojavom mnogobrojnih zdravstvenih problema. Ulaskom bakterija u krv iz plaka otvara se proces infekcije cijelog organizma. Parodontske bolesti mogu biti uzročnikom respiratornih infekcija, poliartritisa, upale srčanog mišića, dijabetesa, preranog poroda...
Tehnika koja se preporučuje kod uporabe klasične četkice je kružna tehnika. Vlakna četkice za zube prislonimo pod kutom od 45° prema rubu desni. Počnemo praviti kružne ili eliptične pokrete koji obuhvaćaju područje desni, njene rubove i dio površine zuba koji graniči s desnima. Plak se najbolje zadržava upravo na onoj trećini zubne površine koja je na granici s desnima. Ovakav način četkanja i masira i stimulira desne. Kada napravimo 10-15 pokreta, pomaknemo četkicu za zube za dužinu njene glave i nastavljamo s kružnim pokretima. Četkanje moramo obaviti sistematski tako da očetkamo sve zubne površine s prednje strane, s unutrašnje strane i površine za žvakanje. Pri četkanju nikako ne pritišćite četkicu prejako, da ne oštetite desni. Za četkanje izaberite mekanu četkicu (većina je ljudi uvjerenja da je bolja tvrda četkica i da je nužno čvrsto pritisnuti).
Kod uporabe električne četkice za zube koristi se kružna tehnika, ali nije potrebno praviti kružne ili eliptične pokrete.
Najbolje je savjetovati se sa svojim stomatologom, jer svaka osoba ima svoje posebnosti (mostovi, implantanti, ortodontski aparati...). Nužno je na kraju očistiti i interdentalne prostore jer klasičnom četkicom se to ne može. U tu svrhu koristi se najčešće zubni konac, ali se preporuča uporaba interdentalne četkice jer se samo pomoću nje može očistiti i te površine.
Djeca se postepeno uče na ispravno korištenje četkice. Treba početi što ranije i prilagoditi čićenje dobi djeteta. Odrasli moraju uvijek provjeriti temeljitost čišćenja, a mogu si pomoći tabletama ili tekućinom koje obilježavaju plak bojom.
Uporaba zubnog konca je vrlo važna, jer na taj način odstranjujemo zubne naslage, kao I Ostatke hrane iz interdentalnog prostora. Zubni konac u duljini od 30-40 cm omotajte oko srednjeg prsta. Pokrečući palce u smjeru lijevo-desno, stavite konac među zube I povlačite. Važno je da očistite i predjele ispod rubova desni. Čišćenje zubnim koncem zahtjeva nekoliko minuta. Ako vam nije jasno kako koristiti zubni konac, zamolite svog stomatologa da vam pokaže. Postoje posebni zubni konci koji sadrže plastični uvodnik, ali i spužvicu za čišćenje interdentalnih prostora, posebice mostova ili ortodontskog aparata. Ako su prostori uski zubna pasta će olakšati ulazak među zube, a na spužvicu možete dodati vodu za usta ili zubnu pastu, a i lijek ako vam je stomatolog propisao.
Interdentalna se četkica koristi za čišćenje širih interdentalnih prostora, kod mostova, implantanata, fiksnih ortodontskih aparata ili operativnih zahvata. Važno je koristiti interdentalnu četkicu optimalne veličine, savjetujte se sa stomatologom. Četkicu polako ugurajte u interdentalni prostor, nesmijete osjetiti bol. Nekoliko puta provlačite četkicu, izvucite je , isperite vodom i pređite na sljedeći prostor.
Do 11-13godine mlječni zubi se u potpunosti zamjene stalnim zubima. Kakvu kvalitetu zuba imamo ovisi o najranijoj dobi, o ishrani i higijeni usne šupljine. Jako je važno da djetetova ishrana ne sadrži šećere koji razgradnjom stvaraju kiseline na koje je najviše osjetljiv plak. Važna je redovna kontrola kod stomatologa i stvaranje dobrih navika vezano uz higijenu.
Može imati različite uzroke, ali najčešći uzrok su bakterije koje se nalaze na jeziku ili u interdentalnim prostorima duže vrijeme zbog lošeg održavanje higijene usta.
Pod pojmom imunosti podrazumjevaju se svi mnogobrojni fiziološki mehanizmi kojima tijelo reagira na svaku stranu, potencijalno toksičnu supstanciju, pa i onu koju stvara samo tijelo. Sam imunološki sustav je vrlo kompleksan i gotovo svi organi u tijelu sudjeluju u njegovom radu. Rastom i razvojem djeteta, raste i osnažuje se i njegov imuno sustav. On je temelj zdravlja cijelog organizma.
Dolaskom jeseni, godišnji su odmori završeni i djeca počinju ići u vrtiće i jaslice, a oni stariji u školu. To je često početak učestalog pobola i većina roditelja misli da je djetetu oslabio imunitet. U prvim godinama života djeca se tek prvi puta susreću s mnogobrojnim mikroorganizmima i njihovo tijelo tek u tom prvom susretu stvara protutjela, naime imunološki sustav ima supstancije koje prepoznaju sve ono što je štetno po organizam, ali se aktiviraju i stvaraju protutijela tek nakon prvog kontakta. Imunološke reakcije su nepredvidive i ovise o mnogobrojnim faktorima. Svako dijete reagira drugačije. Djeca koja imaju učestale infekcije kod kretanja u školu nisu oslabljenog imuniteta, nego se prvi put susreću s različitim mikroorganizmima (posebice djeca koja su preskočila odlazak u jaslice). 7-8 pobola u tijeku godine koji ne ostavljaju posljedice je sasvim uredu. Treba biti oprezan sa primjenom antibiotika u tom razdoblju, jer se najčešće radi o virusnim infekcijama, a značajno se odražava na pojavu rezistencije na antibiotike već u ranoj dobi.
IMUNODEFICIJENCIJA je izuzetno rijetka, na nju se sumnja kod neprimjerene, učestale reakcije, kod nepotpunih ozdravljenja između infekcija, te učestalih infekcija koje zahvačuju različite organe. Ta je bolest vrlo rijetka, ona može biti primarna, uzrokovana genetskom greškom ili sekundarna gdje je uzrok u nekom drugom sustavu.
Alergije su bolesti imunološkog sustava, gdje on preburno reagira, a nastaju zbog neprepoznavanja opasnog od neopasnog (pokreće se imunološka reakcija na potpuno bezopasnu tvar npr. pelud biljaka).
Poseban problem su prerano rođena djeca, čiji je imuno sustav slabije razvijen i koja su podložnija infekcijama. Ona su često izložena i različitim medicinskim zahvatima (intravenozna prehrana, kateter, ...)i boravku u medicinskim ustanovama, koji povečavaju mogućnost zaraze. Kako prepoznati kod tako malenih beba infekciju, ako nema povišene temperature? Smanjuje se pažnja i aktivnost, pojavljuju se problemi s prehranom, dolazi do promjene u boji kože, do otežanog disanja, usporava se rad srca...)
Dječje su bolesti dio odrastanja i ne možemo ih izbjeći, ali možemo pomoći imuno sustavu da se razvije, da bude uravnotežen i da funkcionira pravovremeno. O jakosti imuno sustava ovisi koliko će često dijete biti bolesno.
Mnogo je čimbenika koji utječu na imuno sustav, ali je i mnogo mogućnosti da se dječjem organizmu pomogne u savladavanju svih mogućih prijetnji.
1. DOJENJE je jedan od najvažnijih čimbenika jakog imunološkog sustava kod djece. Plod koji se razvija u majčinoj utrobi ima specifičnu imunost. Do danas nije razjašnjeno zašto majčin imunološki sustav ne reagira odbacivanjem ploda koje nije u potpunosti indentično s njenim organizmom. Prirođena imunost, koja je genetski određena štiti djete i prije prvih susreta s nekim antigenom, a ona ovisi o oba roditelja. Majčino mlijeko sadrži velike količine imunoloških zaštitnih tvari koje štite novorođenče, pa su dojena djeca manje podložna infekcijama.
2. PREHRANA je preduvjet za razvoj djeteta i za snažan imunološki sustav. Svakako je najkorisnije jesti raznoliku, svježe pripremljenu hranu. Djeca često odbijaju hranu koju im nudimo. Pod utjecajem reklama, filmova i TV skloni su više hrani koja je dobivena industrijski, višestruko prerađivana, pa ne sadrži u sebi neophodne nutrijente.
3. SAN obnavlja i osnažuje tijelo. Tijelu se mora pružiti mogućnost regeneracije. Zato je važno disciplinirati djecu i ne dozvoliti kasno lijeganje u krevet, posebice prethodno gledanje televizije koje djecu uznemiruje, ometa san i vremenski ga skračuje.
4. FIZIČKA AKTIVNOST Šetnja, vožnja biciklom, rolanje, plesanje, sport nije bitno kojom se aktivnošću dijete bavi, važno je da u tome uživa i da ne provodi sate u zatvorenom prostoru kraj televizora ili računala (što je danas postalo uobičajeno). Istraživanja su potvrdila da redovna tjelesna aktivnost povećava razinu imunoglobulina.
5. BORAVAK NA ZRAKU O kvaliteti zraka ovisi naše zdravlje, pa time i naša obrana, posebice kod djece koja su osjetjivija. Zagađenje okoliša je poprimilo već alarmantne razmjere, ali pojedinci u svojim mikrosredinama mogu značajno utjecati na poboljšanje situacije.
6. VAKCINACIJA-je postupak kojim se određeni antigen unosi u organizam sa ciljem stvaranja imuniteta na određenu bolest. Danas se smatra da je to najefikasnija i najjefitinija metoda spriječavanja pojave i širenja infektivnih bolesti. Vakcina može sadržavati žive, ali oslabljene patogene bakterija ili virusa, mrtve ili deaktivirane patogene ili samo izdvojene specifične proteine datih patogena. Načini primjene vakcine su različiti: oralno, injekcijom ( u mišić, u kožu, pod kožu), punkcijom (kroz kožu), nazalno.
Razlikujemo:
AKTIVNA VAKCINACIJA- u ljudski organizam unosimo mikroorganizam kojemu smo oduzeli sposobnost razmnožavanja. Mogu se pojaviti slabiji simptomi imunološke reakcije(glavobolja, povišena temperatura, osječaj nelagode). Imuno sustav pokreće sve potrebne reakcije da identificira, oznaći i uništi, te upamti unešeni mikroorganizam.
PASIVNA VAKCINACIJA-u ljudski se organizam unose antitjela sa ciljem uništavanja određene štetne tvari. Razgradnjom antitjela nestaje i imunitet.
Samu riječ "vakcinacija" prvi je put uporabio Edward Jenner 1796. godine. Ime je došlo od prve upotrebljene vakcine kravljih boginja (lat.vacca=krava). Veliki napredak na tom polju donio je Lois Pasteur. Otkriće vakcine dalo je veliki doprinos za zdravlje čovječanstva, jer su u prošlosti desetkovana pučanstva mnogih zemalja zbog zaraznih bolesti.
Prema vakcinaciji postoje različiti otpori koji su obojani vjerskim, etičkim, interesnim, pa i političkim razlozima. Danas se u svijetu mnogo piše i govori o mogućoj štetnosti sastojaka vakcina koje mogu sadržavati živu, aluminij i neke toksične aditive. U mnogim se zemljama ukida obavezno cijepljenje i dozvoljava se da pojedinac sam o tome odlučuje. Danas se često govori o imunostimulansima i nužnosti njihovog uzimanja s obzirom na okruženje u kojem živimo i čemu smo neprekidno izloženi. Ali koristiti imunostimulanse može biti i opasno, jer često puta oni, odnosno prejaki imunološki odgovor može izazvati oštečenje organizma. Ono što mi u ljekarni savjetujemo, su sredstva koja dolaze iz prirode, koja su vrlo blaga i ona su su uglavnom imunomodulatori, koji usmjeravaju imuno reakciju.
VITAMINI I MINERALI su neophodne, esencijalne supstancije za život i za zdravlje čovjeka. Bez njih nema jakog imuno sustava i oni su glavni razlog naglašavanja važnosti prehrane i to posebice voća i povrća. Nedovoljni unos kroz hranu ili poremetnje u apsorpciji, odnosno izlučivanju, kao i povećane potrebe organizma dovode do poremetnji u imuno sustavu i odražavaju se na obrambene mogućnosti ljudskog tijela, pa je njihova primjena kao imunostimulatora opravdana. Istraživanja ukazuju na dramatične nedostake minerala u tlu. Zbog modernih tehnologija i želje za profitom koriste se velike količine različitih kemikalija (fertilizatori, pesticidi,..) u obradi tla. One tlu dovode neke minerale u suvišku, što rezultira neravnotežom, pa nekih minerala gotovo i nema, što se onda odražava na sastav biljaka koje rastu na takvom tlu i u konačnosti na životinje koje se tim biljkama hrane kao i na čovjeka koji je posljednja karika u hranidbenom lancu. Novija istraživanja pokazuju da naš organizam prepoznaje umjetne vitamine i da ih ne koristi, pa je potpuno besmislena ta silna vitaminizacija hrane. S druge strane došlo je do značajnih promjena u proizvodnji vitamina i minerala. Danas smo u mogućnosti nabaviti pripravke koji sadrže vitamine i minerale iz prirodnih izvora, uglavnom voća, povrća i kvasaca.
Nemoguće je pojedini vitamin ili mineral izdvojiti kao važniji, ali se u tu svrhu kod djece posebice preporučuju: vitamini A, E i C, u novije vrijeme i vitamin D, te od minerala cink.
VITAMIN C- stimulira obrambeni sustav, jaki je antioksidans, u tijeku bolesti se pojačano troši.C vitamin u obliku askorbata je nekiseli i termostabilni oblik pogodan za djecu
VITAMIN A- je važan ne samo za rad imuno sustava već i za održanje funkcije sluznica koje su prva linija odbrane tijela od štetnih tvari. Preporučljivo je koristiti karotene iz kojih naše tijelo stvara vitamin A, da bi se izbjeglo moguće štetno predoziranje.
VITAMIN D- se još uvijek u uđbenicima svrstava u vitamine, premda je on po mehanizmu djelovanja i strukturi hormon. On na specifičan način djeluje na imuno sustav, povisuje stvaranje antimikrobnih peptida u našem tijelu., koji uništavaju staničnu stijenku bakterija, virusa i gljivica. Posebice snažno djeluje na virus prehlade. Vitamin D spriječava pretjerano stvaranje citokina i kemokina i njihovo gomilanje u zaraženim plućima, što je često razlog smrtnosti kod komplikacija vezanih uz prehlade.
VITAMIN E- je jedan od najjačih antioksidansa i najmočniji u zaštiti ovojnica stanica od štetnih oštečenja slobodnim radikalima, pa višestruko djeluje na cijeli organizam.
CINK- Cink na imunološki sustav ima široki spektar djelovanja. Ključan je za normalan razvojnu funkciju stanica koje posreduju nespecifičnoj imunosti poput neutrofila i NK stanica . Cink inhibira replikaciju rinovirusa, koji je odgovoran za neke od pojava obične prehlade, pa je opravdana njegova uporaba kod prehlade, naročito odmah po pojavi simptoma. Već manji nedostatak cinka utječe na funkciju timusa, na smanjuje broj CD4+, te na smanjenje produkcije citokina. Cink se može koristiti u akutnim infektivnim stanjima, ali se mora voditi računa o ukupnoj dnevnoj dozi. Na tržištu postoje oblici koji su prihvatljivi za djecu, kao pastile i kombiniraju se sa vitaminom C ili sa echinaceom.
| DOB | UL |
| 0-6 mjeseci | 4 mg |
| 7-12 mjeseci | 5 mg |
| 1-3 godine | 7 mg |
| 4-8 godina | 12 mg |
| 9-13 godina | 23 mg |
| 14-18 godina | 34 mg |
U mnogim zemljama znanstvene udruge periodično procjenjuju potrebe stanovništva za pojedinim nutrijentima. Najčešče se koriste RDA vrijednosti kao standard za korištenje vitamina i minerala. Prvi su put donešene 1941, a periodično se revidiraju. Posljednjih se godina koriste i UL i AI vrijednosti.
| DOB | VITAMIN A | VITAMIN D | VITAMIN E | VITAMIN C | CINK |
| 4-6 godina | 2500 IU | 500 IU | 400 IU | 45 mg | 10 mg |
| 7-10 godina | 3300 IU | 500 IU | 400 IU | 45 mg | 10 mg |
| 15-18 godina m. | 5000 IU | 1000 IU | 400 IU | 45 mg | 15 mg |
| 15-18 godina f. | 4000 IU | 800 IU | 400 IU | 45 mg | 12 mg |
ECHINACEA je najpoznatiji i najispitivaniji biljni imunomodulator. Osim stimulacije imuno sustava korisna je i kod kroničnih infekcija, posebice dišnog i mokraćnog sustava, te za brže zacijeljivanje rana na koži jer pospješuje zacijeljivanje, a djeluje i protuupalno. Povećava proizvodnju bijelih krvnih stanica, naročito T-limfocita. Istraživanja su pokazala da povisuje fagocitozu za 39%. Povisuje razinu interleukina i interferona. Ima antivirusno, antibakterijsko i antifungalno djelovanje. Ometa djelovanje enzima hijaluronidaze, koji razara tkivo i pospješuje širenje infekcije. Često se koristi zajedno sa drugim imunostimulirajućim sredstvima poput vitamina C, cinkom ili propolisom. Za djecu od 1 do 3 godine dnevna doza je 250mg, od 4 do 12 godina 500mg, od 12-18 godina 900 mg. Daje se standardizirani pripravak svaka 2 sata 1 do 2 ml ovisno o uzrastu ili tablete od 300mg. Prvih dana infekcije poželjno je koristiti veće doze.
PROBIOTICI- Probavni trakt i crijevna sluznica su važni dio imunosustava, pa je održavanje njihove funkcije od velike važnosti. Zbog neracionalnog propisivanja antibiotika od najranije dobi, djeca vrlo često imaju poremećenu crijevnu ravnotežu i neophodno je uzimanje probiotika. Minimalno potrebna količina je 109 CFU/gr ili ml. Drugi važan kriterij za primjenu je oblik koji omogučava da živi mikroorganizmi dođu do crijevne sluznice. Idealna je kombinacija različitih sojeva u jednom probiotiku, kao što su i u crijevu. Na tržištu postoje oblici koji su prilagođeni različitim uzrastima, od onih tekučih za najmanje, pa do žvakajućih za one malo starije ili u obliku tableta i kapsula za najodraslije.
KOLOSTRUM-je prvo mlijeko koje stvaraju sisavci nakon rođenja novorođenčeta. Tele preko placente ne dobiva za razliku od čovjeka nikakve imunološke tvari, pa kolostrum goveda sadrži koncentrat supstancija imunoloških tvari: imunoglobuline, citokine, faktore rasta, glikoproteine, PRP(polipetidi bogati prolinom)enzime, vitamine, minerale. Od velike je važnosti kvaliteta proizvoda. Kolostrum je proizvod krave, znaći važno je čim je ona hranjena (bez hormona, antibiotika), bitna je tehnologija izrade, kao i vrsta kapsula koje će omogučiti nesmetani dolazak do crijeva, gdje se treba kolostrum apsorbirati. Kod djece se primjenjuje doza od 2 kapsule kroz mjesec dana i ne više od jednom godišnje da bi se spriječila imunosupresija.
PROPOLIS- je proizvod pčela radilica, s velikim brojem sastavnica. Propolis je smjesa smola, eteričnog ulja, voska, mineralnih tvari, flavonoida i cvjetnog praha. Propolis in vitro spriječava rast bakterija i virusa, a in vivo potiče stvaranje stanica imunološkog sustava, kao i stvaranje protutjela. O antimikrobnom djelovanju postoje brojne studije. Za djecu su posebno pogodni oblici u sirupu, pastilama i sprejevima za sluznice nosa i grla. Izuzetno pogodan za uporabu kod djece i one najmanje dobi.
OMEGA-3 KISELINE-danas se često govori o važnosti nezasičenih masnih kiselina i kao veliko otkriće spominje se njihov značaj i važnost za djecu, a već je to bilo znano našim bakama koje su djeci davale riblje ulje. Riblje ulje sadrži i vitamine A i E. Dnevno potrebna količina je jedna čajna žlica na svakih ~23 kg. Uzima se obavezno poslije jela. U ulju se nalaze i dostatne količine vitamina E (i to prirodnog)
HOMEOPATIJA je postala medicinska i farmaceutska realnost i kod nas. Homeopatija je holistički pristup bolesti, koji koristi isključivo lijekove koji se dobivaju iz prirode (biljke, minerali, životinje) Posebice je primjenljiva kod djece svih uzrasta, u akutnim ili kroničnim stanjima. U klasičnoj homeopatiji se poštuje princip jedan lijek za jedan organizam, pa je pristup individualan. Homeopatski lijekovi koji se mogu primjeniti kod svake infekcije za vrijeme djetinjstva su:
THYMO 7C- potiče razvoj imunološkog sustava, djelujući na timus. Koristi se kao preventivna kura u trajanju od tri tjedna ili u akutnoj fazi bolesti .
ECHINACEA 7C-potiče rad imuno sustava. Može se koristiti kroz 2 tjedna kao prevencija ili u akutnim stanjima uz češće uzimanje, posebice kod virusnih infekcija.
KAKO SPRIJEČITI KARIJES KOD DJECE ? – jedna od najčešćih infekcija i kod djece i kod odraslih, a o kojoj se najmanje govori je karijes.Posebno su ugrožena djeca u dobi pojave mlječne denticije. Učestalost pobola je izuzetno visoka, od 40-90 % populacije je zahvačeno. Glavni je uzročnik Streptococcus mutans. U nekim se zemljama provodi cijepljenje, a još uvijek se smatra najkorisnom mjerom fluoridacija, uz odgovarajuću prehranu (sa što manje šećera), oralnu higijenu i redovne stomatološke preglede.
Već je 4 tisućljeća znano da zdravlje počinje u crijevima. Ako se fekalna masa zadržava u crijevima može doći do autointoksikacije jer se zadržavaju u crijevu, toksični, razgradni produkti hrane, a neki od njih postaju kancerogeni. Javljaju se prvi problemi: smanjuje se energija, dolazi do pojave kratkog daha koji još više umanjuje energiju, javljaju se teškoće u razmišljanju, obložen jezik, stvaraju se divertikuli.. A mi živimo u vremenu u kojem su probavne tegobe jedan od najvećih problema današnjice i sigurno jedan od najčešćih razloga dolaska u ljekarnu. Uzrok je naš način življenja, neodgovarajuća prehrana, nedovoljan unos tekućine, nedovoljno kretanja, ali uzrok mogu biti I emocionalne, odnosno psihološke tegobe. Prvo što činimo u tim slučajevima je uzimanje laksativa, ali tu je jako važan pravilan odabir jer neodgovarajući pripravak ili lijek može rezultirati sa još više problema i potpunim prestankom prirodnog nagona za pražnjenjem crijeva. Priroda nam nudi veliki broj mogučnosti. Prirodne laksancije možemo prema mehanizmu djelovanja podjeliti u nekoliko skupina:
Ars Pharmae je centar za edukaciju u ljekarništvu. Nastao je kao plod višedesetljetnog rada u hrvatskom ljekarništvu. Kao što mu i samo ime govori, to je vještina i umjetnost u ljekarenju. Cilj mu je omogučiti i provesti izvrsnost u ljekarničkoj praksi. U današnje doba novih tehnologija počelo se pomalo zaboravljati pravo značenje ljekarnika i osnovni cilj dobre ljekarničke prakse. Naš je cilj promijeniti sliku i mišljenje koje danas vlada i vratiti možda pomalo zaboravljenu ulogu i misiju ljekarnika. Kontinuiranom edukacijom i razvojem naših kompetencija osigurati ćemo najbolju moguću uslugu koju možemo pružiti našim pacijentima, a i sami sebe razvijati.
Osmišljena je kao edukacija prodajnih predstavnika u pojedinim poduzećima. Temelji se na strukovnoj edukaciji. Kako na stručan, a ujedno sažet, konstruktivan i zanimljiv način prezentirati i ponuditi određeni proizvod daljnim kupcima. Kako imati inovativan i konstruktivan pristup uz maksimalnu moguču pažnju. Promjenom pristupa Vaši će predstavnici biti i više nego dobro došli u ljekarne i kao takvi prihvačeni. Neće biti samo jedni u nizu za koje će se samo čekati da što prije odu iz ljekarne i biti bačeni u zaborav skupa sa proizvodom kojeg promoviraju.
Je kombinacija programa čiji je cilj povećanje produktivnosti i učinkovitosti tvrtke uz pomoć zadovoljnijih i obučenijih zaposlenika. Team building čini skup različitih igara za odrasle u kojima su timski način razmišljanja, odlu-čnost i brza reakcija ključ za pobjedu- baš kao i u poslu. Počeo se razvijati prije desetak godina te se pokazao kao vrlo korisno sredstvo za unaprijeđenje komunikacije u zajedničkoj radnoj sredini. Skračenica TEAM- Together Everyone Achieve More u prijevodu znači „Zajedno svi postižemo više“, što zapravo i sačinjava bit samoga team buildinga. Bez dobre suradnje, interakcije i zajedničkog djelovanja nije više moguće postiči vrhunske rezultate i skladnu radnu okolinu. Tko čini tim? Svaka skupina ljudi koja radi zajedno ne mora biti tim, to je radna grupa okupljena oko zajedničkog poslovnog zadatka. Razlikuje se od tima prema pristupu radu, ato je nešto što se može naučiti.
Osnovni cilj team buildinga trebao bi biti zajedništvo. Zajedništvo u „idealnim“ uvjetima, ali i u „manje ili više teškim uvjetima „. Sam pojam tima, skupine ljudi koja ga čini, označava zajednički rad uz neophodnu suradnju, gdje svaki član ima svoje zadatke koje izvršava. Nakon izvršenih pojedinih zadataka dolazi se do konačnog rezultata. Motivacija je time veća, gotovo niti jedan pojedinac nije u stanju obaviti zadatak sam, tako uspješno i kvalitetno kao tim. Svi članovi su jednako zastupljeni, svi imaju osječaj da su sudjelovali i pridonjeli kona-čnom uspjehu.
„Radni“ dio team buildinga preporučljivo je organizirati kao niz od nekolicine predavanja. To mogu biti stručna predavanja, pregled prodaje, aktualnosti na tržištu, priprema za novi period u prodaji...itd. Preporučljivo je zadati različite radne zadatke zaposlenici-ma u timovima koji ih potiče da obnove i utvrde neka stara znanja.
Izrada PowerPoint prezentaci-je je uvijek i ponovo izazov, jer se mjenjaju saznanja, ali se mijenjaju i osobe.
„Rekreativni“ dio najčešće se odvija u prirodi. Bilo da su to sportske aktivnosti, odnosno kombinacija sporta i mentalnih aktivnosti, jednako doprinose razvoju tima.
Vrijeme provedeno zajedno van svakodnevice uvelike pridonosi timskom radu i funkcioniranju unutar tima. U opuštenijim uvjetima otpušta se stres, ljudi se međusobno puno bolje upoznaju. Što kroz formalno, odnosno neformalno druženje, značajno se jača timski duh. U današnja vremena, kada se sve odvija velikom brzinom, ljudi se sve više otuđuju jedni od drugih. Ponekad se sva komunikacija svede na pisanje mail-ova, SMS, ili razgovore mobitelom, odnosno boravak na face booku.
Team building pomalo vraća onaj dobri, stari osječaj pripadnosti i važnosti, faktor ljudskosti. Upravo ga to čini neizostavnim dijelom u postizanju vrhunskog radnog okruženja, zadovoljnih zaposlenika, željnih rada i zajedničkog uspjeha.
Bilo da se radi o „radnom“ ili o „rekreativnom“ dijelu team buildinga svaki od njih doprinosi na svoj način. Nije važan omjer jednoga u odnosu na drugi važan je konačni cilj do kojega se dolazi u svakome slučaju.
Koja je uloga predstavništva i njihovih prodajnih predstavnika? Na ovo pitanje vjerojatno biste dobili onoliko razlicitih odgovora koliko puta biste ga postavili. Medutim, bez obzira na sve definicije, glavna uloga je prodaja i povecanje prodaje. pojedinih proizvoda. Vecina zdravstvenih radnika (doktora, magistri farmacije) ne može odvojiti više od 5-10 min svoga vremena. U tih nekoliko minuta mora se izreci sve bitno za pojedini proizvod i uvjeriti sugovornika da odabere upravo taj proizvod, a ne neki od drugoga proizvodaca.
Istraživanje tržišta je jedna od pocetnih tocaka kada razmatrate uvodenje pojedinog novog proizvoda na hrvatsko tržište. Kakva je situacija na tržištu u podrucju na kojeg bi se odnosio taj proizvod? Svaki od njih mora naci svoje mjesto, indikaciju, te ciljanu grupu potrošaca. Ima li uopce mjesta za njega ili je tržište pretrpano slicnim proizvodima? Kako odabrati pravi proizvod/proizvode iz cijele palete pojedinog proizvodaca? To može samo onaj tko dobro pozna tržište lijekovima i OTC.
Osim odlicnog poznavanja samog proizvoda, nužno je imati i osnovno znanje o tome kako funkcionira ljudsko tijelo( fiziologija), koja je vezana uz djelovanje proizvoda. Takoder je bitno i dobro poznavanje bolesti i farmakolo-gije. Strucnom edukacijom postiže se viši nivo znanja, dobiva se na kvaliteti, te se ostavlja dublji dojam na sugovornika, kojemu proizvod ostaje zapamcen kao kvalitetan i vrijedan preporuke/ propisivanja/.
Promotivna predavanja, pro-motivni letci i promotivni clanci predstavljaju, uz samog prodajnog predstavnika, glavni izvor informacija i plasiranje proizvoda na tržište. Moraju biti sažeti, zanimljivi, vizualno uocljivi te sadržavati sve ono što cini pojedini proizvod ( skupinu proizvoda) važnim, te vrijednim da pronade svoje mjesto na tržištu koje je cesto puno istih proizvoda. Promotivni letci mogu i moraju biti nešto što ce zainteresirati pacijente za pojedini proizvod, a ne biti samo komad papira kojeg ce ljekarnici s vremenom baciti zbog premalog skladišnog prostora.
U segmentu tiskovne prezentacije proizvoda važan dio je strukovno lektoriranje. Jednom prevedeni tekst, od strane ovlaštenog prevoditelja, bitno je da bude oblikovan i prilagoden zdra-vstvenim radnicima. Strucno lektoriranje, u ovome slucaju od strane magistra farmacije, daje odredenu „težinu“ i dodatnu kvalitetu. Nemoguce je, a i nerealno, ocekivati od prevoditelja da napravi strukovni tekst o necemu sa cime nije u potpunosti upucen.
Sponzorirana edukativno strucna predavanja još su jedan od nacina promocije pojedinoga predstavništva i njihovih proizvoda. Za razliku od klasicnih promotivnih predavanja, za koja se šalju pozivnice (najcešce dolaze voditelji ljekarni koji uglavnom i ne rade sa pacijentima) moguce ih je organizirati u manjim grupama. Ali ono što je najvažnije uciniti ih dostupnima svim ljekarnicima u ljekarni, posebice farma-ceutskim tehnicarima koji su na žalost u mnogim situacijama izostavljeni i cesto zaboravljeni. Farmaceutski tehnicari cine vrlo važnu kariku u prodaji unutar same ljekarne te uvelike zaslužuju jednaku dostupnost edukacijama kao i magistri farmacije.
Mogucnost edukacije u ljekarnama preko izravnog rada sa pacijentima na recepturi. Na taj nacin se direktno educiraju pacijenti o proizvodima, a uposlenici u ljekarni uce o proizvodima: njihovim karakteristikama, indikacijama, kontraindikacijama...
Okoliš i nacin života uvelike su se promjenili unazad nekoliko desetaka godina. Uvedene su nove tehnologije, koje napreduju iz dana u dan. Tržište je sve zahtjevnije, a konkurencija i borba za istim, je sve veca i veca.
Propisi i zakoni su sve stroži, odnos prodajnih predstavnika i zdravstvenih djelatnika nije isti kao što je bio prije. Sve se više gubi onaj pravi ljudski odnos, komunikacija koja je ipak toliko humanija od interneta kojim se gotovo svi služe. Upravo je internet postao glavni izvor informacija, pa tako i o farmaciji i temama usko vezanih uz nju. Jedini nacin za zaustavljanje toga sve jace izraženog trenda je upravo rad na strucnoj edukaciji. Uz takvu vrstu edukacije dobiva se novi prepoznatljivi izgled predstavništva i njihovih predstavnika. Na taj nacin specificno se educiraju za svoja podrucja te su u stanju suociti se sa bilo kojim izazovima, pitanjima i zahtjevima što ih dovodi do zavidne pozicije u kojoj posjeduju i prodajne, komunikacijske ali i strucne reference.
Ljekarna je po definiciji spe-cijalizirana maloprodaja medicinskih i farmaceutskih proizvoda, bilo da su propisani na recept ili su u slobodnoj prodaji (OTC lijekovi). Unazad nekoliko desetaka godina promijeni-la se uloga ljekarnika. Od ljekarnika se zahtjeva da bude suodgovoran za konacni ishod terapije, odnosno da preuzme aktivnu ulogu kod izdavanja lijekova. Statisticki podaci pokazuju da se 50-80 % pacijenata ne pridržava svoje terapije. Ljekarnici su posljednja karika na putu lijeka od lijecnika do pacijenta i zato je njihova uloga od velike važnosti kod pridržavanja propisane terapije.
Zdravstveni sustavi u svijetu poticu pucanstvo na samolijecenje, ali ih istovremeno usmjeravaju na ljekarne, kao pouzdano i sigurno mjesto za dobivanje informacija u zdravstvu. Potice se samolijecenje, da bi se rasteretilo lijecnike obiteljske medicine i povisilo zdravstveno stanje pucanstva, što u konacnosti smanjuje ukupnu potrošnju lijekova. To ljekarni , posebice onoj ciji su zaposlenici dobro educirani omogucava povišenje dobiti, a istovremeno podiže i ugled ljekarne. Ljekarna mora dugorocno graditi svoj image i stvarati odnos povjerenja sa korisnicima svojih usluga. To je jedini nacin da se održi poslovanjeu ovim teškim vremenima i stvori temelj za povišenje prometa u buducnosti. Svakodnevno u ljekarne ulaze novi proizvodi od novih proizvodaca i vrlo je zahtjevno, gotovo nemoguce, to sve pratiti i biti siguran koji proizvod možemo odgovorno savjetovati.
Zakoni, propisi i nove liste HZZO-a znaju se mijenjati i nekoli-ko puta godišnje. Administrativni dio posla u ljekarni oduzima sve više vremena. Umjesto da nam je upravo taj dio posla pojednostavljen, kao da sa napretkom tehnologije napreduje i kolicina „papirnatog“ dijela posla.
U Republici Hrvatskoj sada ima nešto više od 1000 ljekarni. Veliki je to broj za zemlju sa otprili-ke 4.5 milijuna satanovnika. Konkurencija je jaka, mnoge se ljekarne bore za opstanak na tržištu. Neke, na žalost, u tome ne uspiju te su stoga i nastali lanci ljekarni (kao primarni razlog), jer se tako lakše posluje.
Strucan i odgovoran rad sa lijekovima je primarna zadaca ljekarne. Pacijent mora uvijek biti na prvom mjestu- zadatak da mu pomognemo (izlijecimo ga) mora nam biti glavni cilj bez obzira na sve okolnosti. Upravo tu naše znanje dolazi do izražaja. Samo vrhunskim pružanjem farmaceutske skrbi, kontinuiranim ucenjem možemo zadržati svoje mjesto u društvu, jer inace necemo biti potrebni, i postat cemo trgovci lijekovima. Mi smo najdostupniji zdravstveni radnici, a naši su savjeti besplatni.
Centar Ars Pharmae vam nudi razlicite vrste edukacija koje mogu biti prilagodene upravo Vama i Vašim potrebama. Edukacije se mogu izvoditi u manjim grupama/ smjenama/ ili ono što mislimo da je najprihvatljivije izravno u samim ljekarnama.
| AKUTNO STANJE | 200.00 K |
| KRONIČNO STANJE | 300.00 K |
| KONSTITUCIJSKO STANJE | 500.00 K |
Istraživanja su pokazala da dugoročnom primjenom inhibitora protonske pumpe može doći do značajnog pomankanja magnezija.
FDA (The US Food and Drug Administration) je izdala priopčenje u kojem se navodi da preko 21 milijun pacijenata koji su na redovnoj terapiji IPP-om boluje od pomankanja magnezija u organizmu. Pomankanje je u izraženo u tolikoj mjeri da se preporučuje prekidanje terapije u slučaju da se primjenom magnezijevih pripravaka ne poboljša stanje u organizmu.
Nedostatak se pojavljuje već nakon tri mjeseca redovne uporabe IPP-a. S obzirom da, u večini slučajeva, terapija traje šest mjeseci, rizik se utoliko povećava. Kod 25 % pacijenata koji su terapijski primjenjivali preparate magnezija, nisu postignuti zadovoljavajući rezultati. Prekid terapije IPP-om je bio neizbježan.
Zanimljivo je da je FDA prije objave priopčenja, odobrila uporabu lijekova za liječenje gastroezofagealnog refluksa (GERD) kod male djece. Iako, ako se ne uzimaju kontinuirano, mogu izazvati žgaravicu i napuhanost FDA tvrdi da su sigurni za djecu mlađu od godine dana!
IZVOR: www.naturalnews.com, ožujak 2011.
Kada je nedavno objavljenja snimka žene na kojoj ona gubi dar govora i nesuvislo govori, (snimka traje samo nekoliko sekundi), došlo je do velikog porasta zanimanja javnosti za migrene i moždani udar.
Svatko tko je pogledao snimku imao je svoje mišljenje o tome što se je trebalo poduzeti u danome trenutku.
Pojava moždanog udara dešava se uslijed zastoja protoka krvi u mozgu određeni vremenski period. U slučaju da zastoj krvi potraje duži vremenski period pacijenti mogu u potpunosti izgubiti dar govora, mogučnost mišićne kontrole, te vid.
Moždani udar može biti i smrtonosan ukoliko nema dovoljnog dotoka krvi u mozak, odnosno kisika.
Međutim, žena sa snimke je imala jaki napad migrene. Ta vrsta migrene se naziva aura migrena, kod koje ne da samo dolazi do pojave tupe boli, već pred očima sjevaju iskre poput vatrometa. Pacijenti koji boluju od te vrste migrena, odnosno migrena opčenito, imaju veliku predispoziciju ka moždanom udaru. Upravo iz tog razloga morali bi biti iznimno oprezni kod unosa masnoća, kolesterola, te nastojati živjeti aktivni, zdravi život.
Istraživanja su pokazala da i samom promjenom načina života dolazi do smanjenja pojave migrena.
Preporuka je terapija omega 3 kiselinama za koje je dokazano da pozitivno utječu na cirkulaciju, spriječavanje stvaranja plakova na krvnim žilama, te na taj način poboljšavaju njezin protok kroz krvne žile.
IZVOR: www.herbalnewsmagazine.com, ožujak 2011.
Po prvi puta su znanstvenici otkrili genetsku osnovu u kojoj se potvrđuje pozitivan učinak antioksidansa u liječenju karcinoma. Istraživanje je provedeno na Sveučilištu Thomas Jefferson te objavljeno i časopisu "Cancer Biology & Therapy".
Znanstvenici su prijašnjim istraživanjima dokazali da prehrana bogata antioksidansima uvelike smanjuje rizik oboljevanja od karcinoma. Naime antioksidansi uklanjaju oštečenja nastala na molekulama DNA (slobodni radikali).
"Slobodni radikali nastaju in vivo, za vrijeme aerobnog metabolizma, te oštečuju DNA, proteine, lipide, unatoč prirodnom obrambenom sustavu."- napisao je Erich Grotewold u knjizi "Znanost o flavonoidima". "Prehrana bogata flavonoidima, voćem i povrćem djeluje protektivno kod mnogih bolesti, posebice kardiovaskularnih i karcinoma"- izjavio je dr. Grotewold.
Sada su znanstvenici pokazali da antioksidansi, uz prevenciju, imaju i mogučnost liječenja karcinoma.
Otkriven je protein Caveolin-1 (Cav-1), ako je prisutan u genomu, zaustavlja razvoj tumora.
Zaista, prisutnost, odnosno ne prisutnost Cav-1 proteina je nabolji pokazatelj ishoda liječenja karcinoma dojke.
Žene oboljele od najtežeg oblika karcinoma dojke, sa prisutnim Cav-1 proteinom, imaju 75 % više mogučnosti preživljavanja nakon 12 godina od postavljanja dijagnoze, od onih bez proteina koje imaju manje od 10 % mogučnosti preživljavanja, 5 godina nakon postavljanja dijagnoze.
Dokazan je također i antioksidativni učinak Cav-1 proteina. U slučaju da se protein ukloni, oksidativni stres raste te dolazi do povećanja tumorske mase i volumena za 300 %.
"Antioksidansi su i prije bili povezivani sa karcinomima, beta karoten naprimjer, međutim nedostajali su dokazi. Ovo istraživanje je donjelo dokaze koji potvrđuju da smanjenjem oksidativnog stresa dolazi do smanjenja rasta tumora."- izjavio je dr. Michael P. Lisanti, vođa istraživanja.
Rezultati bi mogli dovesti do sumnje o ispravnosti primjene kemoterapeutika, za koje je utvrđeno da povisuju oksidativni stres. Također postoji opravdano uvjerenje o potencijalnom pozitivnom učinku antioksidansa, koji se primjenjuju u liječenju drugih bolesti (dijabetes, malarija), u liječenju karcinoma.
IZVOR: www.naturalnews.com, ožujak 2011.
Mnogi od nas su pokušali zamijeniti kavu zelenim čajem ili mate čajem, u svrhu osobnog zdravlja. Za mnoge je ipak kava jedini dovoljno jaki stimulans koji nas dovoljno dobro razbuđuje u rana jutra. Posebnost njezina okusa, arome i općeg djelovanja na organizam.
Istraživanja koja su nedavno provedena mogla bi dokazati da pijenjem jedne šalice kave na dan niti malo ne štetimo našem organizmu, dapače činimo dobro za njega.
Istraživanje je pokazalo da kod žena koje piju šalicu kave dnevno dolazi do smanjenja rizika od srčanog udara. Da li je razlog tome širenje krvnih žila?
U istraživanju su sudjelovale žene iz Švedske te se pokazalo da one koje su pile kavu su imale manju tendenciju srčanom udaru za 22-25 %.
Naglašeno je međutim da je nemoguče direktno dokazati pozitivan učinak kofeina na pojavu srčanog udara, ali da su rezultati tako pokazali.
Naime, postoji mogučnost utjecaja zdrave prehrane ili uzimanja omega 3 kiselina koji smanjuju rizik udara.
U svakom slučaju ovo istraživanje, iako nije u potpunosti razjašnjeno, može ukloniti osjećaj "grižnje savjesti" svakome tko tu i tamo popije šalicu kave i pritom uživa!
IZVOR: www.herbalnewsmagazine.com, ožujak 2011.
Istraživanja su pokazala da orasi najbolje preveniraju srčana oboljenja. Jedući samo sedam, proteinima bogatih, plodova oraha može se smanjiti rizik pojave pojedinih karcinoma i dijabetesa tipa 2. Upravo orasi sadrže veće količine antioksidansa, u odnosu na bademe, brazilski orah, indijski oraščić, lješnjake, kikiriki...
Znanstvenici Sveučilišta Scranton, Pennsylvania, tvrde da su orasi 15 puta potentniji antioksidansi od vitamina E. Voditelj istraživanja Dr Joe Vinson tvrdi: "Puna šaka oraha sadrži dvostruko više antioksidansa od bilo kojeg drugog orašastog ploda...Međutim, ljudi ih rijetko konzumiraju." Jedan od razloga je i uvjerenje da imaju visoki postotak masnoća u sebi. Dr Vinson tvrdi da ih se ne može povezati sa povečanjem tjelesne mase.
Antioksidansi u orahu su dokazano bolje kvalitete i bioraspoloživosti u odnosu na druge plodove. Zdravi su u svakodnevnoj prehrani, sadrže visoko kvalitetne proteine, vitamine, minerale te vlakna.
Prethodno provedene studije su pokazale da redovna konzumacija male količine orašastih plodova može smanjiti rizik srčanih oboljenja, nekih vrsta karcinoma, dijabetesa tipa 2 i neke druge zdravstvene tegobe.
Velika većina ljudi jede orašaste plodove sirove, i na taj način se dobiva potpuna iskorištenost prirodnih antioksidansa, a izbjegne se smanjivanje njihove koncentracije termičkom obradom.
IZVOR: www.news-medical.net, ožujak 2011.
U saveznoj državi Arizona, u Phoenixu, počeo se provoditi pilot program. Pacijenti, pri podizanju lijekova u ljekarni, moraju ostaviti otisak prsta. To se primarno odnosi na opijate, pri čemu se podizanje lijeka i snima na video.
Cilj je spriječiti zlouporabu i nezakonitu prodaju. Odvjetnici za ljudska prava naglašavaju povredu privatnosti. Ponekad obitelji pacijenata podižu lijekove te bi također trebali ostaviti otisak prsta.
Ljekarnike se naziva "novim policajcima" koji doživljavaju svoje pacijente kao potencijalne kriminalce.
Kao glavni razlog uvedenih promjena istiće se sve veći postotak preprodaje na tržištu. Također se ističe uloga farmaceutske industrije, koja se krivi da utječe na ovisnost o opijatima.
IZVOR: naturalnews, veljača 2011.
Nedavno provedena istraživanja pokazala su da vitamin D ima veliki utjecaj na imuno sustav. Naime, on sudjeluje u stvaranju antimikrobnih peptida, koji sudjeluju u supresiji infekcija bakterija, gljiva i virusa te sprećavaju njihov prolaz kroz mukozne membrane.
Dokazano je da dovoljan unos vitamina D može spriječiti gripu i prehladu, ali i plućne infekcije poput tuberkuloze. Znanstvenici iz Stockholma su dokazali da visoke doze vitamina D mogu sprijećiti infekcije urotrakta. Antimikrobni peptidi štite urotrakt od infekcija.
Prednost vitamina D, u odnosu na antibiotike, je da uništava samo loše bakterije, a ne i dobre te održava njihovu ravnotežu u organizmu.
IZVOR: naturalnews, veljača 2011.
U SAD-u je provedena studija o provođenju palijativne skrbi. Istraživanje je pokazalo da hospiciji preferiraju određenu vrstu pacijenata: one koji zahtjevaju manju zdravstvenu skrb i koji će potencijalno duže živjeti!
Naime, hospiciji dobivaju svakodnevnu naknadu za pacijente, preko naknada zdravstvenog sustava, bez obzira na pojedine potrebe pacijenata.
Vidljivo je da ti hospiciji imaju više pacijenata koji ne boluju od karcinoma, najčešće od demencije, te zahtjevaju manji broj dnevnih vizita od strane medicinskih sestara i socijalnih radnika. Istraživanje je provela Harvardska Medicinska škola.
Naglašeno je, što je ohrabrujuće za obitelji oboljelih, da se pruža ista skrb kao i kod hospicija koji se financiraju od strane pacijenata.
Cilj hospicija nije produžavanje života, već olakšavanje zadnjih dana ili mjeseci.
U SAD- u je unazad desetak godina uvelike se povećao broj samofinancirajućih hospicija u odnosu na one koji se financiraju putem državnog proračuna.
Državni hospiciji imaju 48 % pacijenata oboljelih od karcinoma, a u privatnima 34 %.
Pojavila se i mogućnost specijalizacije pojedinih hospicija za određenu vrstu pacijenata.
IZVOR: medlineplus, veljača 2011.
Četiri znanstvenika sa Sveučilišta Maryland provela su studiju o boljem pružanju ljekarničke skrbi stariji pacijenata.
Proučavali su načine pomoći pacijentima sa višestrukim kroničnim oboljenjima i olakšavanje provođenja propisane terapije.
Istraživanje je pokazalo su pacijenti oboljeli od KORB-a najmanje skloni uzimanju antidepresiva. Pacijenti sa kroničnim srčanim bolestima, ako se pridržavaju terapije, najviše mogu utjecati na troškove zdravstvenog sustava.
Gotovo 15 % pacijenata koji su na terapiji antidepresivima pate i od demencije. Istaknuta je
briga za te pacijente zbog bojazni od predoziranja.
Istraživanje je pokazalo kako samo timskim radom i zajedničkom brigom može provesti istinska ljekarnička skrb u gerintologiji.
IZVOR: pharmacytimes, siječanj 2011.
Izgleda da su žene i muškarci svoju ljepotu počeli doživljavati kroz sjaj i izgled svoje kože. Kada vidite osobu sa puno šminke na sebi, pudera, bronzera, sjajila odmah znate da imaju kožnih problema.
Tajne savršene kože leži u konzumaciji svijetlog i raznobojnog voća i povrća. Postavlja se pitanje kako oni mogu dati sjaj koži.
Rađene su studije koje su pokazale da prirodan sjaj koji se dobije uz pomoć voća i povrća, više zraći, od onoga dobivenog uz pomoć Sunca ili solarija.
Vidljivo je da je razlog tome razina karotenoida u voću i povrću.
IZVOR: herbalnews magazine, siječanj 2011.
Nekolicina proizvođača dekongestivnih spray-eva za nos na tržište je izašla sa novim oblicima "bez kapanja" ("no drip"). Tvrde da njihovom uporabom tekućina ne može otići u grlo, da ovlažuju sluznicu, rehidriraju, djeluju u sekundi, zadržavaju se na mjestu primjene. Sigurno je jedino da nove formulacije mogu utjecati na bioraspoloživost aktivnih supstanci.
Mnogi potrošači nisu skloni uporabi spray-eva za nos. Činjenica je da su oni daleko efektivniji od drugih oblika- djeluju brzo i apliciraju se jednom dnevno. Također su idealno riješenje za pacijente koji boluju od hipertenzije i/ili koriste Rx lijekove. S druge strane oni mogu kapati naprijed ili natrag (u grlo), lako se kontaminiraju, može ih koristiti više ljudi odjednom, isušuju sluznicu. Moguća je pojava krvarenja iz nosa, prestanak djelovanja. Nova generacija "no drip" proizvoda sadrži mikrokristaličnu celulozu, karbokimetilcelulozu, glicerin u svrhu povečanja viskoznosti proizvoda. Viskoznije tekučine se duže zadržavaju na nosnoj mukozi, putem fizičkog prijanjanja na cilije.
Tvrdnje da djeluju specifičnije i da se smanjuje klirens su opravdane. Međutim, rehidraciju je vrlo teško dokazati kao i u mnogim kozmetičkim proizvodima (koji tvrde da ovlažuju). Formulacije koje sadrže celulozu ili druge polimere za postepeno oslobađanje, mogu produžiti vrijeme djelovanja, što nije u svim slučajevima preporučljivo. Svi proizvodi koji sadrže formule za povečanu bioraspoloživost moraju se podvrgnuti kontrolama propisanim od strane FDA.
IZVOR: otcproductnews, prosinac 2010.
Ljudi tisućama godina koriste biljne pripravke, u svrhu liječenja ili u preveniranju bolesti, ali za mnoge od ljekovitih biljaka nije razjašnjen mehanizam djelovanja na ljudski organizam, a nema ni dokaza o njihovoj neškodljivosti.
Američka uprava troši milijune i milijune dolara u svrhu razvijanja sustava kontrole kvalitete. U kolovozu 2010. Nacionalni Centar za Komplementarnu i Alternativnu Medicinu SAD i Ured za dodatke prehrani dodijelio je 37 milijuna $ za pet različitih centara širom države u svrhu ispitivanja dodataka prehrani. To čini samo dio projekta u koji je ukupno uloženo 250 milijuna $ u istraživačke svrhe, da bi se utvrdila sigurnost u uporabi, ali i dokazala djelotvornost.
U cijelom svijetu raste prodaja biljnih proizvoda, samo je u SAD-u u 2009 na njih potrošeno 5 bilijuna $, što je za 22 % više nego u prethodnoj dekadi.
Unazad 11 zadnjih godina jedan od četiri testiranih dodataka prehrani nije prošao test o svojoj kvaliteti. Najčešće su niže doze od navedenih na deklaracijama, odnosno otkriveno je prisustvo pesticida i/ili teških metala.
IZVOR: MedlinePlus, prosinac 2010.
Kako se približava kraj godine, mnogi razmišljaju o novogodišnjim odlukama. Mnogi će u Hrvatskoj odlučiti prestati pušiti. Najnovije pomoćno sredstvo u odvikavanju su "Zero Nicotine" flasteri. Kako je nikotin iznimno jako ovisničko sredstvo, rezultati kod pojedinaca često izostaju.
Uspjeh je sa nikotinskim žvakama i flasterima veći, međutim još se uvijek radi o nikotinu. Zato su stvoreni prirodni, biljni flasteri koji zapravo "varaju" moždane stanice o uzimanju nikotina, a ostali dodaci čiste organizam od akumuliranih toksina.
Različite formulacije mogu sadržavati gorčiku i metvicu za stimulaciju cirkulacije, prirodne sedative za opuštanje, Echinaceu i klizav brijest koji pomažu pri upali grla i kroničnom pušačkom kašlju. Flasteri se mijenju svaka tri dana.
IZVOR: herbalnewsmedicine,prosinac 2010.
Dugo iščekivani zakon o sigurnosti hrane i dodataka prehrani koji je prošao prvo čitanje još u lipnju 2009., konačno je prihvačen od strane američkog Kongresa te se samo čeka potpis predsjednika Obame. Kako je predsjednik i prije izglasavanja u Senatu davao svoju podršku zakonu očekuje se brzo potpisivanje. Zakon, najvećim dijelom napisan od strane stranke Demokrata, isključuje industriju dodataka prehrane od dvostrukog propisa. To zahtjeva da FDA unutar šest mjeseci donese novi pravilnik o o dodacima prehrane.
"The Tan Sheet" (službeni časopis vrhovnih zdravstvenih ustanova poput FDA) je izdao detaljan osvrt o svim fazama nastanka, promjena i prihvačanja samoga zakona.
Sami proizvođaći prihvatili su izglasani zakon te ga nazvali "pokazateljem pristalica u nastanku važnoga i neophodnoga zakona".
Udruga proizvođača biljnih pripravaka također je pohvalila nastanak ovoga zakona, pohvalivši modificiranje istoga, u svrhu zašitite proizvođača, te mjera koje je podržala sama industrija.
IZVOR: overthecountertoday, prosinac 2010.
Prehrana bogata magnezijem značajno može smanjiti rizik od oboljenja tipa II dijabetesa. Pokazalo je to istraživanje stručnjaka sa Sveučilišta Sjeverna Carolina- Chapel Hill, objavljeno u časopisu Diabetes Care. U članku stoji da se povečanim unosom magnezija povečava inzulinska osjetljivost, smanjuje sistemska upala te se smanjuje rizik od pojave dijabetesa. Rizik dijabetesa je smanjen za 47 % kod pacijenata koji su redovito uzimali magnezij. Također se smanjila i rezistencija na inzulin te ključni upalni markeri. Uzimalo se oko 200 mg magnezija na 1000 kalorija.
Naglašena je, neophodnost daljnih istraživanja u svrhu boljeg razumjevanja samoga mehanizma djelovanja.
IZVOR: naturalnews, prosinac 2010.
Znanstveni online časopis Respiratory Research objavio je istraživanje Sahlgrenska Akademije Krefting istraživačkog centra. Istraživanje je obuhvačalo 30 000 nasumce odabranih pacijenata. Povod istraživanju je bio porast oboljenja od kronične astme u Švedskoj. Došlo se do zaključka da je kronična astma povezana sa dugotrajnom kongestijom nosne šupljine i kroničnim rhinosinusitisom. Kod takvih je pacijenata potreban dodatni oprez i pažnja, i posebice ne prečesta uporaba dekongestiva.
IZVOR: Sveučilište Gothenburg, AlphaGalileo fondacija, prosinac 2010.
Znanstvenici sa Imperial College London došli su do novih revolucionarnih saznanja. Na putu su usavršavanja tehnike koja bi mogla očitati cijelu strukturu gena u nekoliko minuta, po minimalnoj cijeni. Članak je objavljen u časopisu Nano Letters. Genetska struktura bi se u cjelini očitala jednim laboratorijskim testom. Danas je to moguče samo "lomljenjem" genske strukture, proces je iznimno složen i zahtjevan, a 2007. je pojedinačan postupak koštao oko 1 milijun$. U budučnosti bi koštao svega nekoliko dolara i uvelike pomogao u otkrivanju sklonosti pojedinca bolestima poput Alzheimera, dijabetesa i raka. Na taj bi se način puno lakše proizveli lijekovi namjenjeni pojedinoj osobi.
Postupak bi se izvodio nanotehnologijom uz pomoć silikonskih čipova, koji su iznimno otporni na sve uvjete rada. Na taj način bi se mogli koristiti i do nekoliko puta uzastopce.
IZVOR: imperial.ac.uk, prosinac 2010.
Skupina švicarskih znanstvenika provela je klinička istraživanja o djelotvornosti glukozamina, kondroitina te njihovim kombinacijama u liječenju osteoartritisa. Članak je objavljen u British Medical Journal-u. U isto vrijeme norveški su znanstvenici proveli dvostruko kontroliranu studiju o djelotvornosti glukozamina pri lumbarnom osteoartritisu, te ga objavili u Journal of the American Medical Association. Niti jedna studija nije pokazala pozitivan učinak. Nekoliko se već desetljeća vode velike kontroverze o uporabi i djelotvornosti glukozamina i kondroitina. Samo u 2008. Prodalo se 2 biliona različitih oblika glukozamina. Sama prodaja je u zadnjih 5 godina narasla za 60 %.
Do sada je proveden veliki broj kliničkih studija o uporabi djelotvornosti glukozamina, kondroitina ili oba suplementa zajedno. Međutim, niti jedna od njih nije imala čvrste dokaze o njihovoj djelotvornosti. Čak je i FDA 2004. izdala mišljenje u kojem se izričito naglašava nedokazanost i opravdana uporaba u oba slučaja.
Međutim, isto je tako činjenica da većini pacijenata popušta bol nakon njihove uporabe, kao i pokretljivost pa ih smatraju vrijednim korištenja.
IZVOR: otcproductnews, studeni 2010.
Američka organizacija za suzbijanje zlouporabe droga DEA (The Drug Enforcement Administration) organizirala je dan sakupljanja neiskorištenih lijekova. Skupljeno je preko 242,000 funti otpada. Pos sloganom „vratiti natrag“ došlo se do fascinantne brojke od 121 tone različitih oblika lijekova. Cilj akcije je bio smanjenje zlouporabe, koja se sve više i više širi. Akcija je provedena na više od 4000 lokacija. Uz to su provedene i različite edukacije o zlouporabi i samoj važnosti ispravnog odlaganja, prema samim pacijentima. U svrhu poboljšanja sakupljanja farmaceutskog otpada Kongres je donio akt o sigurnom i odgovornom odlaganju otpada. Na taj bi se način u budučnosti trebalo osigurati jednostavnije i pristupačnije odlaganje. Dok se ne donese i službeni zakon, DEA planira i dalje organizirati jednodnevne akcije ovoga tipa.
IZVOR: pharmacytimes, studeni 2010.
| AKUTNO STANJE | 200.00 K |
| KRONIČNO STANJE | 300.00 K |
| KONSTITUCIJSKO STANJE | 500.00 K |